gix

24. rujan 2012 ob 04:10 | 12
SUZAVAC ZA DJECU I MLADEŽ
Sjećam se kad sam kao dijete, vjerojatno tamo negdje na prijelazu iz niže u višu osnovnu školu, počeo raditi sve suvislije kemijske pokuse, dakle one koji nisu bili miješanje svega što sam našao u kući u jednoj čaši, nego baš čistijih tvari s pokušajem predviđanja što bi se moglo dogoditi. Vjetar u jedra bio je pronalazak stare radne bilježnice s raznim vježbama iz kemije (Sikirica-Korpar-Čolig).
Nisam više siguran je li njen sadržaj bio odgovoran za jedne od mojih prvih kemijskih suza (možda su prve bile kad sam iz znatiželje zabio taman zapaljenu šibicu u sumpor i pomirisao), ili sam tu radnu bilježnicu našao kasnije. No svejedno, tu negdje, tijekom tog razdoblja, otkrio sam kako se na loš, ali dovoljno učinkovit način, dobiva jodoaceton.
Pomiješao sam napola isparenu jodnu tinkturu (što je alkoholna otopina joda s malo kalijevog jodida) i onu tekućinu za čišćenje laka s noktiju, koja je u to doba još uvijek bila poprilično čisti aceton, a ne nekakva uljasta smjesa organskih spojeva kao danas, koja se reklamira kao manje štetna za nokte. Neke posebne vidljive promjene, osim zamućivanja i blagog žutila, nije bilo. Sjećam se kako je smeđa boja tinkture nestajala u žutilu kao kakao u mlijeku.


Svako jutro jedna sinteza organizmu snagu daje. Ili tako nešto.
Nemoguće je reći što je sve nastalo u toj reakcijskoj smjesi jer pojma nemam što je sve ušlo u reakciju, ali jodoaceton je sigurno nastao. Zašto? Zato jer sam uskoro počeo plakati, a bez osjećaja straha, stida, i sličnog. Oči su me strašno pekle, a nos nešto manje.
Jodoaceton je, poput bromo- i kloroacetona, vid suzavca.
Sjeban od tog pronalaska, trljajući oči iz kojih su curile suze, svejedno sam bio zapanjen time da osjećam miris jodoforma (glavnog reakcijskog produkta), a plač se pogoršava tek približavanjem posudici u kojoj se sve zbivalo. U mojoj je smjesi bilo dobrih uvjeta za formiranje jodoacetona jer nije bila lužnata.
Ponovio sam ovo još barem jednom tijekom djetinjstva, pazeći da na naletim na nevidljiv trag.

Isto tako, negdje u to vrijeme sam pronašao informaciju da je jodoform žuti prah snažnog mirisa "na bolnicu". Mene nije podsjećao na nju. Naime, izbačen je iz široke antiseptičke uporabe (ako ne i bilokakve) davno prije nego sam svjesno odlazio u tu ustanovu.

Iako sam kasnije u životu pravio jodoform znajući što se događa, uz obvezno suzenje očiju od tragova jodoacetona jer sam bio prelijen uključiti ventilaciju, nikada nisam pravio još neki konkretan suzavac. Iskreno, ne mogu ni zamisliti da to radim. Količine jodoacetona koje se šire zrakom dok se pravi jodoform u lužnatoj otopini su strašno sitne, pa svejedno dođe do plača, a u mom slučaju i psovanja. Rekao bih u rangu ppm-a (parts per million). Jodoacetona, ne psovanja. Praviti toliku količinu da ga vidim kondenziranog, da ga mogu konkretno izdestilirati i spremiti u bočicu, vjerojatno bi me i ubilo, a cijeli kvart oko laboratorija natjeralo u plač i bijeg.

Znajući kak vi su intenziteti mirisa kuljajućeg etera, anilina i ostalih otapala kada studenti danas rade praktikume organske kemije, a sve zbog njihove traljavosti, bilo bi morbidno komično u plan i program uvrstiti recimo sintezu bromoacetona.
Možda je to od mene pokvareno, ali žrtvovao bih malo proračunskog novca iz kase fakulteta da se kupi dovoljno joda za svakog studenta, pa da se vrati vježba s jodoformom, ali tako da se nekoliko puta uvećaju količine reaktanata. I da se recimo baš taj dan "pokvari" ventilacija.

Koliko bi se samo suza prolilo, a nijedna zbog ponekad zaista zasluženog pada praktikuma.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se