gix

25. rujan 2012 ob 01:29 | 12
Ne d'o ti Bog da zasereš

Znam što su zakoni i znam da ih se moramo držati, inače bi vladao kaos.

Ali…

Evo sad ova djeca o kojima se priča i upisima u srednje škole. Razumijem ja ministra, on samo slijedi propise. Razumijem ravnatelja/e. Razumijem roditelje. No, nitko se ne stavlja u poziciju te djece.

Slažem se, mora postojati neki red, mora se nekako napraviti selekcija, pragovi moraju postojati, ali evo, mene doslovce dijele sati od završetka jednog dijela mog formalnog obrazovanja i prisjećam se tih davnih dana kada sam učila pisati, kada sam bila osnovna škola, pa srednja, sve do sad. Tih 18 godina je prošlo u hipu, doslovce.

Isto tako, u svojoj vrlo bliskoj okolini imam prekonekoliko osnovnoškolaca. Neki uče manje, neki više. Nečiji roditelji imaju više vremena, nečiji manje. S nekom djecom se treba više raditi, s nekom manje. Neki roditelji znaju kako bi, neki ne znaju. Ono što je zajedničko toj svoj djeci u tim njihovim malenim životima, da su oni svi još uvijek i prije svega – djeca. I svoj toj djeci će budućnost zapravo ovisiti o toj osnovnoj školi.

Koliko je fer tako malu djecu, za koju osobno smatram da je prerano da uopće moraju odlučiti u koju će srednju školu, a kamoli da shvate važnost ocjena u toj dobi, dovoditi u takve situacije. Ne, nemojte misliti da ja njih podcjenjujem, to nikako, ali probajte se sjetiti sebe kad ste imali 11 – 12 godina. Probajte se sjetiti svojih prijatelja. Koliko vas je shvaćalo koliko je sve to skupa važno. Meni je sve to bilo apstraktno, ne mogu vam uopće objasniti koliko. Tek sam u srednjoj, koja je bila gimnazija, imala vremena dobro razmisliti što ću i kako ću sa svojim životom. I kada sam izabrala, nisam bila sigurna da je to to. Sada, naravno jesam, to je bilo to, ali ja sam imala sreće. Jebene sreće. Poznajem ih mnogo koji su se zeznuli, neki za cijeli život, a neki su si sjebali par godina života uzalud.

I ako odrasli griješe, a složit ćete se da griješimo svi i bez iznimke, zašto pravila za tu djecu nisu malo labavija, pogotovo ako postoji mogućnost da budu labavija. Ok, možete vi sad tu meni reći da sva ta djeca mogu ispraviti sve ako se budu jako trudili u srednjoj, pa upisati dodatnu godinu, pa bla bla. Ma sve se ja to slažem, ali znate i sami kako je kad upadnete u neki vrtlog, teško je iz njega izaći.

I za kraj, evo mog primjera. Osnovnu školu sam završila sa 53 boda, ravno. Uglavnom sam s 4/5 prolazila, jer mi nisu bile bitne ocjene, nego da naučim za sebe, jer za sebe i učim. Danas se s tim bodovima ne bih bome mogla upisati u gimnaziju u Zagrebu, tj. jako teško. Međutim, to je bio prag za Klasičnu gimnaziju kada sam se ja tamo upisivala, a to mi je i bio prvi izbor. Na sreću, tamo nikada nije bila velika navala jer nije to baš laka škola. Za razliku od kolega koji su imali i po 60 bodova, pa jedva prolazili, ja sam prvi razred prošla s 4, a ostale s 5. Imala sam hrpu izvannastavnih aktivnosti, učila sam dodatne jezike, išla na dramsku, retoriku, dodatnu informatiku… Nema što me nije zanimalo. Upisala sam fax koji sam htjela, bez većih problema ga upravo završavam, kao što rekoh sati me dijele od obrane.

Pitanje je gdje bih danas bila da se nisam upisala u gimnaziju, pitanje je bih li uopće bila na faxu, jer nakon osnovne nisam pojma imala čime bih se ja htjela bavit u životu. I nisam bila odličan učenik u osnovnoj i nitko nije mogao znati, samo na temelju ocjena koliko sam ja ozbiljna u izvršavanju svojih obveza niti što će od mene ispasti. Sretna sam danas što se sve odvilo kako se odvilo. A iskreno mi je žao djece kojima zakon, iako su tako maleni, ne dozvoljava da im život možda krene u nekom drugom smjeru, nego ih eto, ograničava. Da, batina je iz Raja izašla kažu (i lažu) pa nikad nije prerano da se krene s kažnjavanjem.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se