VLAK ŽIVOTA...(autor nepoznat)

11. studeni 2014 ob 12:37 | 62
slika 1869012


Život je poput putovanja vlakom. Ljudi ulaze i izlaze.
Prilikom zaustavljanja se ponekad događaju prekrasna iznenađenja.
Čovjek doživljava sretne trenutke, ali i nesreće, tugu i žalost..
Kada se rodimo i zakoračimo na vlak, srećemo ljude za koje mislimo, da će nas pratiti na svim našim putovanjima.
Na primjer, naši roditelji…
Nažalost, istina je posve drugačija.
Prije ili kasnije oni će napustiti vlak i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonjenosti, nježnosti,
bez svojeg prijateljstva i svoje prisutnosti.
U zamjenu, na vlak će ući drugi ljudi, koje će nam biti posebno važni.
To su naša braća i sestre, naši prijatelji i ljudi koje rado srećemo i vidimo u svojim životima.
Mnogi ljudi koji ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svojoj vožnji kroz život pronađu samo žalost...
Ali ima i takvih, koji su na tom putovanju uvijek pri ruci i spremni pomoći onima, kojima je ta pomoć potrebna
Mnogi svojim izlaskom iz vlaka ostavljaju za sobom trajnu čežnju. Mnogi nas stavljaju u duboku nelagodnost.
Mnogi ulaze i izlaze, a da ih uopće ne opazimo.
Čudi nas što su mnogi putnici, koji su nam najdraži, negdje, u nekom drugom vagonu.
Ostavljaju nas same na tom dijelu našeg putovanja.
To nas ne sprečava da preuzmemo na sebe sve tegobe putovanja i
samoće, da h potražimo i pokušamo se premjestiti u njihov vagon.
Ali, na našu žalost, ne možemo sjesti pored njih.
Mjesto pored njih zauzeo je već netko drugi.
Takav je život. Prepun izazova, snova, planova, nada, prepun upoznavanja i rastanaka,
bez ponovnih susreta. I ti se trenuci nikada neće vratiti.
Pokušajmood svojeg putovanja u životu napraviti najbolje što možemo.
Pokušajmo sa svim putnicima u vlaku biti u miru.
Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što posjeduju.
Sjetimo se toga, da na svakom dijelu našeg životnog kolosijeka…
Netko od putnika može pasti, kada mu trebaju naše razumijevanje i simpatije.
I nama se može desiti da skliznemo s kolosijeka. I vjerujem, da će se naći netko, tko će nas razumjeti.
I najveći misterij života je, da ne poznajemo tajne putovanja i ne znamo kada ćemo zauvijek napustiti vlak.
Isto tako ne znamo, kada će vlak napustiti naši suputnici, , pa čak i oni koji sjede pored nas.
Bit ću veoma žalostan, kada zauvijek napustim vlak.
Znam da će biti bolno opraštanje od nekih prijatelja koje sam sretao na tom svom putovanju i koji su
mi postali dragi.
Ražalostit će me, jer ću morati ostaviti svoju djecu samu.
No, ipak, gajim nadu, da ću jednog dana stići na Glavni kolodvor.
Tada ću vidjeti kako dolaze svi sa svojom prtljagom, koju pri ulasku u vlak nisu imali.
To će biti moj najsretniji trenutak.
Usrećit će me činjenica i misao, da sam im i ja pomogao povećati njihovu prtljagu
i da sam u njihove torbe položio pravi sadržaj.
Potrudimo se i nastojmo, da naše putovanje bude sretno, da sav trud na koncu putovanja bude sto puta poplaćan.
Pokušajmo, na izlasku iz vlaka pustiti prazno sjedalo, koje će kod ostalih putnika što nastavljaju svoj put,
probuditi čežnju, lijepe i ugodne uspomene.

Želim vam svima sretno i nadasve ugodno putovanje!

Komentari 3

moraš se , ako želiš komentirati
Marko_Zg
Marko_Zgprije 2 godine

Eh taj vlak....
Sto nas vozi prostranstvima zivota....
A mi bas imamo kartu za putovanje u jednom smjeru...
I nema nazad....samo naprijed...
Pa dokle tko stigne....
Predivan blogic...

helenna
helennaprije 2 godine

Da,naš je život jedno veliko putovanje...
nekom kraće..nekom duže..
nekom lijepo,nekom tužno..
ali kako god bilo..reprize više nema..
povratna se karta kupiti ne može..nigdje i nićime..

Marko_Zg
Marko_Zgprije 2 godine

I uvijek se.pojavi neki "strasni" kondukter....
Tako je to...
Vagon po vagon....

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se