KAD TIŠINA PIŠE

20. prosinac 2015 ob 17:46 | 27
I dok svjetlost rasipa svoje dodire
u naborima noći tišina uzdiše
i uronja u sjećanja
gledajuć mjesec sjetno stihove piše
dok plamene zvijezde svoj odraz jutrom gube
tijelo joj drhti i oči su vlažne
čije li sad usne tvoje usne ljube
uspomene bole,previše su snažne
tisuću bolnih koraka unutar sebe
pepeo i prah starih uzdaha gori
u srcu vapi,trebam samo tebe
Života crno bijele slike,poput jata ptica
na obale sjećanja slijeću i polijeću
srce puno jada,gusta magla boli
tišina sanja san o novom proljeću
mrveći trenutke u srebrni prah
želeći samo da ju netko voli
polomljena slova na bijelom papiru
cvjetovi bez boje na izgorenim poljima
zid tišine puca pred valom istine
nova pjesma u duši čeka da se rodi
o ljubavi,samoći,životu o slobodi
tišina sjetno živom dušom slika
sjećanja u sliku pohranjuje ..........

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se