SLOBODA U DIVLJINI

13. prosinac 2015 ob 19:54 | 48
Naišla sam u divljini na jednu pećinu tj. sklonište koje sam našla ne tražeći ga....nego samo osjećajući ga......u njemu nemam imperativa, nema potreba ni želja....samo onako kao neko odlagalište mojih zbrkanih misli koje su stisnute i osjećaju se nemirno i zastrašeno jer im je nametnuta cenzura....a nisu navikle na to.....
ovdje ih puštam da se rastrće, da vrište od smijeha pa čak i da puste koju suzu radosnicu....ovdje je nebo osuto zvijezdama samo njihovo....jer su željne slobode.....i puštam ih neka divljaju, neka trče, pjevaju...jer nikome ne smeta njihova buka, radost, veselje....ovdje su one JA....bez ikakvih imperativa, okova koje stežu nesputanost, možda i nepromišljenost....
sad šećem ovim prostranstvom slobode, upijam sve oko sebe, smješim se jer se osjećam kao dijete koje nije upoznalo stege i oprez.....ovdje uzimam zvjezdice sa neba koje su samo moje, trpam ih u jednu veliku vreću i nosim ih sobom....da ih podjelim za Božić...usamljenim i tužnim bićima...da osjete njihovu toplinu i sjaj...u tim trenucima kad im to bude trebalo.....njima....i meni......jer tuđa sreća...je i moja sreća......

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
KERMIT
KERMITprije 1 godinu

Imam i ja jednu takvu pećinu.
U stjeni otoka, dijelim je sa medvjedicom Adrianom...

hoppe1111
hoppe1111prije 1 godinu

a moja usred šume.....da lakše dođem do cjepanica da zapalim vatricu, pa kad odbljesci istih plešu sjenama i odvlače me u neko drugo vrijeme......

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se