Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

I naši životi su sapunice

22. prosinac 2010 ob 22:13 | 78
Piše : VERA ČUDINA - ŽENA KOJA ZNA

Zašto tako strasno pratimo tuđe živote? Zato jer u njima prepoznajemo vlastite. U novoj godini pisat ću seriju “Paučina smijeha i grijeha” na svoj način, da bismo kroz nju svi zajedno mogli promišljati kako živimo
slika

Svaka se obitelj doima poput neprobojne tvrđave , no kad zagrebemo ispod površine, nijedna nije bila pošteđena razotkrivanja njenih tajni

Iako se kao autor neke serije potpisuje čovjek, mišljenja sam da je vrijeme radnje zapravo pravi autor svake serije. Vrijeme nam kolektivno zamućuje pogled, pa ako mislimo kako će nas raznorazne umne i bezumne dosjetke spasiti od nepovratnog potonuća, neka bude volja naša.
Evidentno je kako bez grijeha nema ni smijeha, no je li ona narodna “tko se zadnji smije, najslađe se smije” samo utjeha čovjekove stvarnosti ili naš posljednji pokušaj prisebnosti – teško je reći. I dok nam i zadnja lađa tone, moja iskustva ipak govore optimizmom. Zato zaplovimo – sad ili nikad!
Vrline javne, poroci tajni
Svaka se obitelj doima poput tvrđave okružene bedemima i strogo čuvanim tajnama. Riječ “doima” nije bez razloga u prvom planu, jer kada zagrebemo ispod površine, lako ćemo uvidjeti kako nijedna obitelj nije pošteđena razotkrivanja. Ako je bilo potrebno i kosti su im vadili, samo da bi priče dobile sočniju nijansu. Pikanterije ne podliježu zastarijevanju, već ih vađenje iz naftalina dodatno čini primamljivijima. Tekstu scenarija koji otvara vrata tuđih domova teško je naći zamjerku, ali kod gledanja ili čitanja teksta vlastitog scenarija pušemo i na hladne i na tople podatke, bili oni točni ili izmišljeni.
Bijeg od ponekad učmale, ali za većinu ljudi stresne svakodnevnice, najbolji je lijek sjesti u omiljeni našlonjač i usmjeriti pažnju na tuđu obiteljsku zajednicu. Pretvoriti vlastite brige u intrigantnu razbibrigu najlakše je pomoću serijala u kojem se iz epizode u epizodu proširuju rupice paučine nečijeg života. Kako se rupice paučine šire, tako se šire i naše oči, pa s preciznom koncentracijom iščekujemo nastavke zamišljajući sebe u tim ulogama i situacijama, te raspravljajući kako bismo mi postupili kada bi nam netko smjestio nepravdu ravno u krilo.

Svi smo jedna velika obitelj
To je pokazatelj kako je cijeli svijet jedna velika obitelj sastavljena od volje i nevolje i kako nikoga ne zaobilaze različita iskustva. Upravo nas to vodi do spoznaje kako nam se životi isprepliću, makar nas dijelila podneblja, običaji.. svi razmišljamo i smišljamo, ali vrlo malo promišljamo. Čitajući seriju dobivamo mogućnost promišljanja, jer u sadržaju možemo pronaći sličnost s jednim od likova. I to onu karakternu ili duševnu koja je bitnija od tjelesne sličnosti. Djelovanje riječi na čovjeka oduvijek je imalo jače djelovanja od pogleda na sliku, jer usmjerenost na riječi umjesto na sliku mijenja čovjeku doživljaj, ne samo svake epizode nego i cijele serije. U prilog tome govori izreka “film je odličan, ali ne može se usporediti s knjigom”.
Riječi prodiru dublje, ali samo u slučaju ako je čitatelj smiren. Smireno čitanje vodi nas do otkrića što u svom životu zadržati, što odbaciti, što mudro okrenuti u svoju korist, čemu se ne odupirati i kada prestati ratovati s onima koji tvrde kako su sposobniji ili pametniji od vas. Ako se slučajno pitate “zašto bi čitajući seriju tuđeg života morao pomno pratiti svaku riječ”, znajte da ne postoji tuđa serija. Tuđa i vaša iste su. Male razlike u sadržaju ne isključuju “tko je prošao bolje, a tko lošije”. Život je sam po sebi beskonačna igra riječi, pa ako ste usredotočeni na njih neće vam trebati prevoditelji života, a žalopojki će biti sve manje. Sve ono što vas je snašlo danas, sutra može izgledati drugačije, vedrije na primjer. Riječi su temelj početka, ali ne i kraja. Ako “u početku bijaše Riječ”, vašim nestankom s ovih zemaljskih livada vaše riječi i dalje ostaju onima koji su vas ispratili na nebeske livade. Rečenice, ma kako bezazleno milovale ili pakleno udarale vašu taštinu, pohlepu, besramnost, gotovanstvo… nemojte ih nikada osuditi.
Sve se tajne jednom otkriju
One doista jesu vaši bedemi koji vas čuvaju od vanjskog neprijatelja žednog intriga. Ljudska usta rado uspoređujem s odašiljačima radio valova, a baš ona naše bedeme čine krhkima pred lukavim ispitivanjem “prijateljskih” uljeza. Uvijek je bilo teže zatvoriti usta nego ih otvoriti. Kad čovjek jednom pokrene lavinu glasnica teško se zaustavlja, a sva upozorenja bližnjih “neka tajne ostanu među našim zidinama” brzo padaju. Povjerenje je bolna točka čovjeka i zato nema obiteljske tvrđave koja zauvijek uspravno stoji. S vremenom su sve osvojene, a tajne ne pokriva zemlja nego se šire zrakom poput virusa.
Znatiželja ne pita za dopuštenje i nema presude koja bi joj presudila. Trošiti dragocjeno vrijeme (pa i novac) na dokazivanje tko govori istinu, a tko laže i pri tom brisati si oznojeno tjeme poradi izgovorene tuđe gluposti, gore je od vlastite ludosti. Znatiželja je labirint u koji se lakše uđe nego izađe. Mnogi se u tom labirintu nepovratno izgube, pa lutajući tuđim životima i tražeći nova uzbuđenja od vlastitog života naprave karikaturu i na kraju “umru” od smijeha, zbog grijeha učinjenog jedino samima sebi. Ako želite biti mudar pauk u paučini života i ako imate namjeru plesti tuđu paukovu mrežu, preispitajte se jeste li dovoljno domišljati za tu ulogu. Ako niste, tada će u mreži jedino vaša glava zaglaviti.

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
HUGS
HUGSprije 6 godina

hvala prijatelju na pogledu i komentaru

sovaO
sovaOprije 6 godina

da... zanimljivo...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se