PSIHOLOGIJA Kad nam nedostaje bliskosti, igramo se sobom i drugima

08. siječanj 2011 ob 17:27 | 117

Eric Berne u knjizi ‘Koju igru igraš?’ tvrdi da ljudi svakodnevno izvode najrazličitije psihološke predstave

slika


Ljudi neprestano izvode najrazličitije psihološke predstave. No, kada netko sjedne i pobroji sve igre koje igramo u odnosima s drugima, pa i samima sobom, pa ih ispadne sedam, i kad onda to netko i ukoriči, nastane knjiga koja nas natjera na razmišljanje.

Riječ je o pronicavoj i vrlo razboritoj analizi “Koju igru igraš?” uglednog kanadskog psihijatra dr. Erica Bernea, što ju je za hrvatske čitatelje objavila Mozaik knjiga.

Svakom pojedincu u društvenoj skupini pružene su samo dvije mogućnosti za “trošenje” vremena: može igrati neku od igara ili prakticirati bliskost. Svakidašnjica, međutim, nudi tako malo prigoda za bliskost među ljudima, a i neki oblici bliskosti (posebno ako su intenzivni) psihološki su nepodnošljivi za većinu, pa glavninu vremena u društvenom životu zauzima igranje igara. Pojam “igre” ovdje ne bi trebao zavesti na pogrešan trag: premda su potrebne, one nužno ne podrazumijevaju zabavu, čak ni užitak. Ni igraču ni “sporednim” igračima, često nesvjesnima da su dijelom neke igre.

Eric Berne svrstao ih je u sedam kategorija, prema situacijama u kojima se najčešće javljaju: životne, bračne, društvene, seksualne, igre iz podzemlja i iz ordinacije te dobre igre. Izlaz iz labirinta igara? Valja zbaciti breme obiteljske povijesti i raskinuti okove zahtjeva suvremenog društva. Preuzeti nadzor nad sobom i društvom, kako bismo mogli slobodno birati prema vlastitoj volji, spremni za odnose bez igara.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se