Neandretalci među nama

17. rujan 2010 ob 06:47 | 382
NEANDERTALCI MEĐU NAMA
od BOOK časopis za promicanje kršćanskih vrednota, 16. rujan 2010 u 15:28
U posljednjih se nekoliko mjeseci, u gotovo svim medijima, bez imalo kritičkog osvrta, najavljivalo, a kasnije i prikazivalo, pompozno otvaranje krapinskog muzeja evolucije uz sve uglednike koji su tom događaju nazočili. Ta lokacija i građevina, čiji se smisao gotovo nitko ne usudi dovoditi u pitanje, jest mjesto koje je obavezna lokacija za poučavanje djece o njihovu navodno stvarnom porijeklu. Naglasak priče kojoj je posvećena ta građevina jest na tumačenju otkrivenih ostataka takozvanog neandertalca. Na krapinskom lokalitetu polušpilje na Hušnjakovu brdu, nije pronađen niti jedan cjeloviti kostur neandertalca već nekoliko stotina fragmenata kostiju od kojih su 196 zubi. Same su kosti nedovoljno sačuvane, niti jedan nalaz lubanje nije potpun već su pronađeni samo fragmenti čeonih, tjemenih i zatiljnih kostiju. Pogledajmo što analiza stvarnih nalaza pokazuje tko su zapravo neandertalci i trebaju li nas njihovi ostaci na bilo koji način zbunjivati po pitanju našeg porijekla i ljudske povijesti, te uči li krapinski muzej našu djecu stvarnu povijest.

Neandertalce se običavalo prikazivati kao ružna, dlakava, neinteligentna, nasilna, mrmljajuća pećinska bića s toljagama u rukama, a uvaženi znanstvenici u zbirci Povijest godine 2007. u vezi toga priznaju: Naravno, sve te karakteristike potječu iz ikonografije koja počiva na predrasudama 19. stoljeća. Za uobičajene maštovite prikaze njihova navodno divljeg načina života piše: Sve ove spekulacije proizašle su iz bajki i filmova.
Znanstvenik blisko povezan s krapinskim muzejem, godine 2008. na HTV-u, za poznate skulpture krapinskih neandertalca, tzv. krapinskog „pračovjeka“, priznaje da su izrađene 1960-ih godina i da prikazuju polubestijalno stvorenje s batinom, koje se ne može dobro uspraviti i kaže da danas postoje ozbiljni znanstveni dokazi da je ova rekonstrukcija rađena na temelju krivih predodžbi i ističe da rekonstrukcije ovise o trenutnim znanjima i da ta krapinska rekonstrukcija uvelike ovisi o umjetnikovu doživljaju i znanstvenom tumačenju te rekonstrukcije i kaže da ga se može prikazati i kao više ljudskim likom kakve danas možemo vidjeti u tramvajima i ulicama gradova. [...]

S obzirom da se zna da je ovaj krapinski prikaz neandertalca rađen na osnovi predrasuda, krivih predodžbi i mašte nekih znanstvenika i umjetnika, možemo zaključiti da su mnoge generacije naših građana odgojene na čisto ideološkom indoktrinacijskom sredstvu postavljenom na krapinskom lokalitetu sa samo jednom svrhom – da uvjere ljude da je to stvarna povijest svijeta i čovjeka. Kako se ti lažni prikazi ne uklanjaju s tih lokaliteta i kako se i dalje nastavlja sa sličnom interpretacijom otkrivenih nalaza, možemo zaključiti da se ista indoktrinacija i dalje nastavlja. Kako nas Sveto pismo upozorava da je čovjek onakav kako u sebi misli (Izr 23,7) i da su čitave generacije odgojene da vjeruju da su ovi lažni prikazi njihova navodna povijest, treba li se čuditi stalnom porastu nemoralnog, sebičnog, agresivnog i izopačenog ponašanja u svim strukturama našeg društva? Kardinal Ratzinger (papa Benedikt XVI.) u svojoj knjizi Istina i tolerancija 2003. i kardinal Schönborn 2006. godine, evolucionističku etiku koja ima svoj temelj u modelu selekcije, nazivaju krvožednim i okrutnim etosom.
Uvaženi genetičar dr. Giuseppe Sermonti otvoreno poziva: Mnoge škole proglašavaju kao da nema sumnje da je čovjek proizišao iz afričkih majmuna… [...]
Fizikalni antropolog s Harvarda, Earnst A. Hooten, ozbiljno je upozorio javnost: Pokušati restaurirati meke dijelove je jedan čak još hazardniji poduhvat. [...]


Poznati evolucionist antropolog Chris Stinger je 2007. godine priznao: Vjerovao sam da su Neandertalci bili primitivni, ali... Neandertalci su davali svojim mrtvima složene pokope, izrađivali alate i nakit kao što su izbušene perlice, kao moderni ljudi.
[...]

Antropolozi Straus i Cave pisali su da se držanje tijela neandertalskog čovjeka nije razlikovalo od današnjih ljudi i da se fosil neandertalskog starca iz LaChapelle-aux-Saints, s karakteristikama patološke zgrbljenosti, ne mogu koristiti kao primjer izgleda zdravog neandertalca koji, kad bi ga se stavilo okupanog, obrijanog i obučenog u suvremenu odjeću u newyoršku podzemnu željeznicu, vjerojatno ne bi privukao više pažnje od ostalih građana.

Da situacija vezana za (ne)točnost muzejskih eksponata nije nimalo sjajna i da izgled eksponata jako ovisi o privatnim uvjerenjima osoba koje vode te muzeje, poznato je i iz slučaja koji je razotkrio dr. Jack Cuozzo. Dr. Jack Cuozzo, stručnjak za forenzičku antropologiju – poznat po više od 30 godina istraživanja fosila neandertalaca sa svih lokaliteta tijekom kojih je neke metode istraživanja upravo on upotrijebio prvi u svijetu – razotkrio je više prijevara u raznim muzejima. Jedna je od njih bila i prijevara u Berlinskom muzeju. Dr. Cuozzo otkrio je kako je na izloženoj neandertalskoj lubanji donja vilica bila namjerno izvučena 30 milimetara prema naprijed da bi se dobio što majmunolikiji izgled, i lubanja je tako bila izložena za javnost. I službeni suveniri tog muzeja bili su izrađeni s tim falsificiranim izgledom. [...]

Neandertalci se od prosječnog suvremenog čovjeka u stvarnosti razlikuju jedino po tome što je njihov kostur krupniji, a lubanjski volumen malo veći. Lubanje individua starije dobi imaju istaknute nadočne lukove, dok ih lubanje djece i mladih nemaju. Što se tiče istaknutih nadočnih lukova, i u današnje vrijeme određeni dio ljudskih populacija ima izražene nadočne lukove.

Mnogi autori, kao moguće razloge za specifičnosti izgleda lubanja neandertalskih ljudi, navode rahitis (zbog slabe prehrane i manjka vitamina D u teškim uvjetima ledenog doba), artritis, sifilis, korištenje zubi kao alata kojima se griženjem pridržavao materijal (npr. koža) koji se obrađivao, a neki smatraju da je u pitanju bila kombinacija više čimbenika.
No, vrlo važna otkrića, koja, iako ugrožavaju evolucionističku priču, počinju uvažavati i neki evolucionisti, otkrio je i godine 1998. objavio dr. Jack Cuozzo. Naime, dugo je poznata stvar da su kosti lica i lubanje dinamične i da se aktivno mijenjaju tijekom cijelog života, pa i u starosti. [...]
Uz to, izraziti ateistički evolucionist, antropolog dr. Colin P. Graves, za zaključke je dr. Cuozza o vrlo dugom životnom vijeku neandertalskih ljudi rekao: Uopće nemam prigovora tvrdnji da su neandertalci živjeli do visoke životne dobi. Biblija nam donosi izvještaje o vrlo dugoj životnoj dobi pretpotopnih i određenog broja poslijepotopnih generacija te o njihovu kasnom dobivanju prvog djeteta. [...]

Svjetski uvaženi stručnjak za neandertalce, dr. Erik Trinkaus, paleoantropolog na New Mexico Universityju, piše:„Detaljna usporedba ostataka kostura neandertalca s kosturima suvremenih ljudi pokazala su da ne postoji ništa u anatomiji neandertalca što bi uvjerljivo ukazivalo na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezične sposobnosti koje bi bile inferiornije od onih kod suvremenih ljudi.
Anatom dr. Marvin Lubenow kaže da su između neandertalca i danas živućeg čovjeka zapanjujuće sličnosti. Mnogi suvremeni istraživači definiraju neandertalskog čovjeka kao varijantu suvremenog čovjeka i zovu ga „Homo sapiens neandertalensis“. Žalosna je činjenica da u nekim muzejima, čak i danas, voditelji muzeja djeci pred TV kamerama pričaju besmislene priče o tome kako su neandertalci bili primitivni i kako su čekali da negdje udari munja da bi tako dobili vatru. [...]

Kao primjer savršene ljudskosti i profinjene kulture neandertalaca, iznijet ćemo 2 primjera. National Geographic, iz listopada 1988. godine, pisao je o vrlo zanimljivu otkriću iz 1891. godine, o izrezbarenoj bjelokosti mamuta u Dolni Vestonice u Češkoj, koja prikazuje osobu s karakteristikama neandertalca. Istraživanja u Peabody Museumu potvrdila su drevnost nalaza koji je očito dugo vremena proveo pod zemljom. Zanimljivo je da su na tom području zaista pronađene ljudske lubanje s istim karakteristikama neandertalaca kao što ih ta rezbarija pokazuje.

Zanimljivo je i otkriće kostura neandertalca koji je pokopan u metalnom oklopu od željeznih dijelova međusobno spojenih zakovicama, okružen s dva dugačka metalna vrha koplja, kod nogu je pronađen žuti oslikani glineni kalež, a uz kalež pronađena je i glinena antikna amfora. Uz kostur oklopljenog neandertalca, pronađena su dva kostura konja na kojima su još bili očuvani komadi kože remenja kojima su konji bili upregnuti, i oksidirani metalni dijelovi ornamenata koji su bili povezani s remenjem. Karakteristike lubanje ovog oklopljenog neandertalca vrlo su slične onima pronađenim u Krapini, a središnji dio nadočnih lukova čak je deblji nego na krapinskim lubanjama. [...]

Geolog i svjetski priznati stručnjak za geologiju pećina i drevni pećinski život, dr. Emil Silvestru, također tvrdi da su neandertalci pravi ljudi i ističe da su se neandertalci očito brinuli za svoje ranjene jer su nađeni kosturi s mnogim vrstama prijeloma koji su nastali ranije u životu tih pojedinaca, a vidi se da su oni živjeli puno duže od trenutka prijeloma, dakle, netko se morao za njih brinuti da bi preživjeli vrijeme srastanja kosti i da bi im osigurao oporavak. Dr. Silvestru ističe i to da su pronađeni kosturi mladih neandertalaca koji su imali miješane odlike neandertalca i suvremenog čovjeka. Ako to kažemo precizno: neandertalci su dio ljudske populacije, kao što smo i mi, a koja je, jednostavno, vremenom iščezla. Zanimljivo je da se iste tjelesne odlike pronađene kod neandertalaca mogu uočiti kao uobičajene kod nekih Indijanaca i Eskima, te kod danas živućih ljudi na sjeverozapadu Evrope, kod mnogih Danaca i Norvežana, o čemu izvještavaju znanstvenici s University of Nebraska: C. Loring Brace i Carle Hodge, koji dodaju da lubanje današnjih Europljana imaju više sličnosti s neandertalskim lubanjama negoli s lubanjama američkih Indijanaca i australskih Aboridžina.

Što se tiče korištenja pećina, dr. Silvestru odbacuje evolucionistička određivanja starosti alata i umjetničkih djela pronađenih u pećinama, kojima evolucionisti pripisuju starost od više desetaka tisuća godina do više od milijun godina, jer su ta mjerenja utemeljena na nedokazivim pretpostavkama i dokazano nepouzdanim metodama. On kaže da sve što je pronađeno u pećinama, datira unutar posljednjih nekoliko tisuća godina, dakle nakon Potopa i događaja oko Kule babilonske kad je počelo veće raseljavanje. [...]

[Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Booka za mj. kolovoz 2010. godine.]
slika

slika


Krapinski muzej

slika


N. Valuev

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se