DAH PROLJEĆA...

20. lipanj 2012 ob 15:08 | 88
Još sam jučer drhtao
i kao rijeka nemirnih uzdaha
takav obale oplakivao,
a danas,
rukopisom svoga srca,
na mekom papiru svoje duše
tvoje biserno ime ispisujem
i kažem ti,
kako za tebe imam osmjeh
u onom lopoču sto je jači od svake trave koju znam
i kako narastam dahom tvoga proljeća u svom snu.
Ljubavi, možda ti se čini da plačem,
ili moj glas u ponoći nestaje,
ali ti zaista ploviš mojim zjenicama
i znam,
da je svako slovo kojim pišem tvoje ime,
zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.
Ako sumnjaš, upitaj svoje oči
i moje prste što se u plavoj noći lome,
i tad mi reci zašto lutaš ružinim vrtom
i daješ mi svoje usne slatkih poljubaca,
zašto tvoju kosu zvijezde pletu,
a na tvojim grudima lišće lipe spava
i zašto se odjednom bistrom rijekom ćutiš
i gledaš jutro u granama proljeća.

slika 1128257


Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,
kaži svojim mislima neka zagrle moje tijelo
i ja ću ti prići crvenim jabukama
i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.
Ne čekaj uzalud, ljubljena moja,
već u boji mojih obraza ugasi žeđ,
leži u moje ruke i radosno zamiriši
i tada ćes osjetiti,
kako s njima tvojim tijelom pjevam,
kako se u mojim prstima tvoje ime budi,
kako ih tvoji otkucaji mojom dušom slažu
i tebe,
u dahu proljeća,
mom životu daju...

Zal Kopp

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se