Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

U PUKOTINAMA VREMENA...

12. kolovoz 2012 ob 06:23 | 119
Čudna tišina dubinom me takla
obzori otvoriše puteve visoke
spoznaja s lica koprenu je makla
potekoše nanovo vode duboke

Koračam uz sebe strminom života
paprati urasle korijenjem u stijenje
procvale ruže glave su podigle
na rubovima noći šapuće htijenje

I ovlaš tek dodir prošlosti me taknu
krikom tišine onog što je bilo
zamiriše s vjetrom onaj bagrem stari
i prigrli duša sve što joj je milo

slika 1128229


Zalutala pjesma šumom se provlači
i vinu se visoko ponad duge
otvorilo nebo plave oči beskraja
gdje sakrih se daleko od tuge

Zar je važno vrijeme i godine što lete
dok miruje mjesec u granama što nebo dotiču
važna je nada i riječi što se sjete
i rijeke ljubavi što planine samoće pomiču

U pukotinama vremena i zidovima života
ostaše tople misli i riječi neizrečene
znaj grumen topli još kuca u grudima
i zraka jutarnja sunca uvjek sviće
da te probudi,podsjeti na mene

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
IRICA
IRICAprije 4 godine

....ostao je gorak okus na usnama......nemam riječi....

lunalu1
lunalu1prije 4 godine

Ostao je gorak ukus na usnama

Magla se spustila
i meseca nema
Otpevali su svoju pesmu
vukovi

Smirili su svoju penu
talasi
I tragovi u vodi izbledeli su

Zaboravila sam da pevam
da se smejem
Zaboravila sam da postojim
pa slusam pesme da me vrate
u zivot

Reka je otekla u more
Sunce svaki dan opet zalazi

Cujem glasove u tisini
i vidim senke u mraku
Spavam, a san ne dolazi
A vreme, ono polako
prolazi



super blog

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se