moje uspomene

28. travanj 2015 ob 10:14 | 42
Dok Ti pišem ovo pismo,Jedina,

Prijeko je gluhonijemi vjetar

posve tiho i kradomice

otvorio vrata stare crkvice,

i stao raznositi molitve

po bjelim nebeskim poljima.

Gluhonijemi vjetar ne otvara moja vrata,

jer zna da su moje molitve

odavno presušile kao i suze.



Dok vječno vjerna samoća

raznosi moje strasti

po licu krvava obzorja,

moje uspomene polako umiru

na lomači demonske vatre zaborava.

Jedina,ne bojim se svoje smrti,

Bojim se smrti naših uspomena.



Sjećaš se,Jedina,

veselog pjeva zlaćane ptice

na latici crvene ruže,

kad si me znala darivati poljubcima,

vlažnim

i zvonkim,

toplim

i dremovnim.

Pero drhti u ruci,

baš kao i ona crvena ruža,

na kojoj nema više Tvojeg nježnog pogleda..

Znaš,Jedina,

jedna latica ruže treperi na povjetarcu

mnogo više od ostalih latica,

to je ona ista latica

koju si znala milovati

u praskozorju dana.

Njezino lice je posve ljudsko,

čeznutljivo i samotno,

poput mojega.



Gore pjeva zlatna ptica,

Tu dolje korača samoća za mojom sjenom.

Zašto ne dopušta da je ubiju?

Zato što njezin grob

leži tamo dolje gdje leže mnoge ljubavi,

zato ljudski zakon ne vrijedi za nju.



I kad je gluhonijemi vjetar

stao sjetno šumiti

u zagrljaju izmorene noći,

Ja sam nastavio skitati svijetom

s neobjašnjivom nadom,

da ću kao slučajno

naletjeteti na Tebe.

Dane,mjesece i godine

odnio je hiroviti vjetar sudbine,

a Ti si i dalje ostala samo uspomena.

U umrlom me srcu ništa više ne boli,

Sve je tako daleko i beznačajno bez Tebe.

Ti si tako daleko

A Ja,

Ja nisam više ni u čemu sudjelovao.

I kad bi me ona zlatna ptica,

usred veselog pjeva,

slučajno pogledala u oči,

prožela bi me neopisiva sjećanja.

I dok se iznad njezine

uzdrhtale zlaćane glavice

uzdizalo plavo travanjsko nebo,

Ja sam znao da njezin pjev

putuje do nekog graničnog,

nevidljivog svijeta,

baš kao i sve naše uspomene.



Ne brini,Jedina,

doći će i taj dan,

naš dan,

kada će zlatna ptica

pjevati samo za nas,

i kada će ona latica ruže opet treperiti

u Tvojoj ruci,

baš kao i moja ruka

u Tvojoj ruci.

nepoznati autor

slika 1918938

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
nikolinav
nikolinavprije 1 godinu

..opet lijepo napisano...tužno i veličanstveno...

iskrra
iskrraprije 1 godinu

... da .. osjeti se svaka emocija .. hvala ti nikolinav ;)

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se