Crno prolece

10. svibanj 2015 ob 10:21 | 35
Plazma sna je bol zbog rastanka. San zivi i dalje posto je telo pokopano. Hodamo ulicama sa tisucu noga i ociju, sa dlakavim ticalima koja otkrivalju i najmanji trag i secanja iz proslosti. Hodajuci bez cilja gore-dole odmaramo se tu i tamo, kao dugacke lepljive biljke, pa gutamo citave zive mrvice proslosti. Rastvaramo se lagano da upijemo moc i okeane krvi koje su nam zaglusivali san mladosti. Upijamo i upijamo, neutazivo zedni. Nikad vise necemo biti citavi, nego zivimo u fragmentima i svi su nam delovi podeljeni opnom..
H. Miler

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se