ORAH NIJE KESTEN

28. studeni 2011 ob 21:44 | 19
Čistim orahe. Pored mene dođe mali, prebire po orasima i kaže: „Kesten“.

„Nije kesten sine“, brižno podučim sina nastavljajući čistiti orahe, „to su orasi.“

„Kesten“, ponovo će on.

„Nije kesten,“,odgovorim s malo manje ljubavi i strpljenja nego prošli put „to su orasi“

Mali ponovi istim tonom kao i prije „Kesten“

„Nije kesten, to je orah“, više mi nije bilo zabavno igrati ovu igru. Nekada se znamo igrati namjerno govoreći krive nazive imena/stvari. Sada to nije bio slučaj. U glasu mu se čulo kako on zbilja vjeruje da je to kesten.

„Kesten“ – nepokolebljivo će mali.

„Nije kesten to je orah“- i po prvi puta maknem pogled sa oraha i pogledam u sina. Vidim njegove preslatke okice i zamišljen izraz lica. U ruci je držao kesten.

Kako je kesten dospio u orahe- ne znam. Da nisam pogledao u njega ne bih vidio kako je mali u pravu. Kao pravi roditelj i dalje bi tupio svoje- vlastitom djetetu. Jer da je susjed rekao „Kesten“ odmah bi pogledao susjeda da vidim o čemu se radi.

„Da sine, to je kesten“

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
dea
deaprije 5 godina

divna priča.. i samu sebe ponekad uhvatim kako sa pola uha slušam šta mi moje jedinče priča, kako ga ponekad ignoriram, kako se postavljam kao veliki, pametni roditelj... griješimo prema onima koje najviše volimo... i dobro je dok to uviđamo, postoji nada da ćemo se popraviti :)))

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se