Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Moja ljubav sa neta

31. kolovoz 2009 ob 18:34 | 1401
Potaknut temom a još više Vašim komentarima o postojanosti i održivosti ljubavi preko neta ne mogu a da Vas ne pokušam uvjeriti da je to i te kako moguće. Moj slučaj je živi primjer. Sad kad sam počeo pisati neznam od kuda da krenem. Sve je počelo davne 96. rat završio i kao pripadnik specijalne postrojbe policije konačno sam mogao uhvatiti malo vremena i posvetiti se pronalaženju partnerice sa kojom bih planirao budućnosti i obitelj. bilo je i prije nekih veza ali se ja nisam želio obavezati, u slučaju pogibije unesrečiti neku djevojku, bar dok sve to sranje nije završilo. A onda , kad sam konačno trebao uživati u životu kao grom iz vedra neba, preko noći bolest, virusni meningitis. Loši doktori lošom dijagnozom samo su dali bolesti da uznapreduje i na kraju zarazna u Zagrebu, šest dana kome, tri duga mjeseca oporavka, pet godina bolovanja, na kraju otkaz kao višak u policiji i da stvar bude gora prekvalifikacija ili gubim sva prava sa mirovinskog. Najgore od svega mjesec prije svadbe ostvi me zaručnica. Ne može biti gore. Moje upoznavanje sa internetom krenulo je na prekvalifikaciji,a evo ga zarazilo me i drži me i danas. Razočaran, povrijeđen, ostavljen, počeo sam davati oglase u rubrikama tražim prijateljicu, pa djevojku za vezu pa za brak. Javljalo se dosta djevojaka, proputovao sam sve veće gradove u Hr, bio u Njemačkoj i Švicarskoj, sve kako bi upoznao u četiri oka onu sa kojom sam se dopisivao preko neta. Bilo je svega, ali sam valjda imao sreče pa sam se susretao sa razumnim ženama. Večinom su to tek bila prava upoznavanja, uživo, ali do njih ne bi došlo da sve nije započelo na netu. Bilo je krasno družiti se sa njima tih par dana ili tjedana koliko sam bio kod njih. Večina susreta u Hr. svodilo se na izlaske na večere, piće, druženje. Sve je bilo lijepo i krasno ali drugi dan poruka na netu da neće ići, nisam njen tip, nije mislila ozbiljno, u biti za večinu je to samo avantura, rijetko tko da je na tim stranicama a da stvarno želi nači nekoga za ozbiljno. Večinom bi to trebali biti spojevi za jednu noć, usputan i neobavezan sex ako ti se partner dopadne i to je to. Naše žene i djevojke koje pak rade u inozemstvu stvarno radi previše obaveza i nemanja vremena za ajmo reći normalan način pronalaženja partnera te oglase svačaju daleko ozbiljnije i tako im pristupaju. U biti da ne duljim, odustao sam od partnerica o oglasa iz ljepe naše i dao oglas na bosanske stranice. U nekoliko dana pristiglo je nekih šest ponuda. Odabrao sam onu koja mi je djelovala naj ozbiljnije. Mislim da je jako važno napomenuti da sebe nisam opisivao kao nekoga tko u stvari nisam,već sasvim iskreno sam pisao što mislim i osjećam, što bi želio. Moja tadašnja odabranica, a današnja supruga, izričito je tražila prijatelja za dopisivanje,ali eto. Pisalo se tih dana dan i noć, romane smo si ispisali. Saznao sam da iza sebe ima propali brak, da je samohrana majka , da nemože više imati djece, da se više nemisli udavati i tako. Razmjenili smo slike brojeve telefona i mobitela, računi su bili astronomski. Ali prijateljstvo je jačalo i jačalo i pomalo prelazilo u nešto više. Pisalo se o mogučnošću sastanka radi upoznavanja. Prolazili smo u tim svojim dopisivanjima naše sretne i loše dane, krize, davali jedan drugom savjete i počeli dogovarati naš prvi sastanak. Izbor je pao na 15.12. te 2005. god u Zagrebu, na pola puta. Trebali smo provesti vikend u nekom hotelu pa poslije šta bude. Nepuna dva i po mjeseca prije spoja prminula joj je majka. Tih dana a i kasnije nakon pokopa bio sam joj, kako ona to zna reći, razlog za život, tješio sam je kako sam znao i umio pišući, slušajući je i savjetovajući preko telefona, podrzavajući je i tjerajući je napred. Ona zna reći da sam ponovo u njoj probudio ženu, ponovo je poželjela biti milovana, voljena, počela je razmišljati o sexu sa mnom. Sredinom desetog mjeseca, u petak, samo me nazvala i rekla - ja sam u Vrbovcu, čekaj me negdje uz glavnu cestu , evo me ka tebi. Nisam mogla dočekati dvanajsti mjesec, morala sam upoznati u živo osobu koju sam upoznala dopisivajući se. I tako, Iz LINZA u Austriji k meni na slijepo. Bio sam nervozan kao nikad prije u životu, sa nestrpljenjem je očekujući, pitajući se hiljadu pitanja u glavi, pa šta ću, pa kako, pa .... vikend nam je protekao kao nekoliko sati, proletio, je li prije došla već je morala nazad. Svi su vjerovali da se više nikada neće vratiti ali evo je i idući vikend. Vikend kasnije ja sam bio u Lincu. Za doček nove godine, petnaest dana kasnije od našeg dogovorenog prvog spoja u zagrebu kojeg nije ni bilo ja sam je zaprosio. Pristala je. 8. 8.2006 vjenčali smo se u Makarskoj u matičnom uredu. Uživamo u našoj ljubavi i braku. Mada to sada Vama koji čete ovo pročitati izgleda lagano i jednostavno nije baš bilo tako lako ALI smo seizborili za našu ljubav. Moram napomenuti da je ona muslimanka, rodom iz Travnika, ja katolik, pa je i tih vjerskih predrasuda bilo, ne od njene familije već od moje, pa od susjeda i okolice, ali eto nas. Danas, četiri godine kasnije, svi oni koji su bili protiv nje sretni su što je imaju za susjedu i prijateljicu, barem tako kažu , nas to ne zamara, živimo život punim plučima. Moje susjede, suseljanke, djevojke koje me nekada nisu ni primječivale pitaju me gdje sam bio nekad, pa ovdje, miran, nezamjetan, nenametljiv, za njih nevidljiv. Nisam želio da ovaj moj tekst ispadne kao roman ali ovo što sam podjelio sa vama ne stane i ne može se opisati u par rijeći ili redaka. Ja sam svoju sreću pronašao preko neta, u susjednoj Bosni i čvrsto vjerujem da nisam jedini, samo ljudi o tome baš ne pričaju i ne pišu.
[b]Slažem se da ima mnogo onih koji daju oglase na netu koji žele samo iskoristiti nečiju želju za ljubavlju i srečom, i da ih je velika večina, ali vjerujte ima i onih koji to rade iskreno i sa stvarnom nadom da će pronaći svoju srodnu dušu.

Komentari 15

moraš se , ako želiš komentirati
jagi
jagiprije 7 godina

hvala prijateljice

nada
nadaprije 7 godina

Nemogoče je mogoče!

Odlično,še veliko sreče in ljubezni..

Kastro
Kastroprije 7 godina

ja sam mislio da ovako nesto ne postoji
ali evo ti si me demantirao

sllaak
sllaakprije 7 godina

kao šta je Domenika napisala prva komentar na ovu
životnu istinitu priču,koju sam zaista pročitala
više puta i dvim ti se na hrabrosti za ovaku ispovjest,
divim ti se i zaista SRETNO

magi
magiprije 7 godina

Bravo ..sorry što ju nisam prije komentirala,a pročitala ju više puta..

argenttum
argenttumprije 7 godina

Bravo Jagi,jako dobro i istinito napisano,bitno da se vi slažete,sve ostalo nebitno. Otkriven još jedan tvoj talent-sklonost dobrom pisanju.Sretno.

Stefkr
Stefkrprije 7 godina

Bravo prijatelju Jagi.
Ovo je krasno i poučno.Iz ovoga se vidi koliko se toga mora poklopiti da bi nešto takvo i urodilo plodom.Želim vam sve najbolje..

divojkasjuga
divojkasjugaprije 7 godina

bravo jagi,to je dokaz da je sve moguce,nemam sto dodat,odlicno

nkusic2
nkusic2prije 7 godina

Jako lijepo napisano iskustvo, jako dirljivo....želim Vam svu sreću.....

haiku
haikuprije 7 godina

Krasna priča,da se bar meni toliko posreći

crnka
crnkaprije 7 godina

Hhhaha, haiku traži,traži pa ćeš naći. Nije bitno kada samo neka dođe. Bolje ikada nego nikada (čini mi se da si ti to jednom reka).

crnka
crnkaprije 7 godina

Jagi, jednostavno su me trnci prožimali kada sam čitala. Ljubav tko iskreno pruža trostruko mu se i vraća, tko traži taj i nađe. Sada samo pazi da to, zašto si se toliko namučio ne ugroziš bilo čime. Još više sreće i ljubavi ti želim. Bravo,

montenegrino
montenegrinoprije 7 godina

iskreno napisano
zelim Vam sve najbolje u zivotu

jagi
jagiprije 7 godina

hvala najljepša, trebalo je truda i upornosti ali se višestruko isplatilo

domenika
domenikaprije 7 godina

napisano upravo životno iskustvo,pa zar i sve ljubavi i upoznavanja imaju neki svoj put,upoznati se može u svakom trenutku i na svakom mjestu
mislim da ljubav s neta zašto ne pa i ovo je dokaz da postoji i trebao je dug put kao tvoj,divim ti se na ovoj životnoj priči i smatram jako iskreno napisano i za ovo je trebala hrabrost i hrabrost u upoznavanju a smatram da je srco vuklo i došlo do cilja ajmo reći i svu sreću vam želim u životu domenika

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se