Paradox-Dileme

07. srpanj 2012 ob 14:32 | 44
...jeste se ikad našli na raskrižju...pa se zapitali jel to kraj...našli na koljenima i niste znali kako dalje....ili se zapitali jel može biti gore od ovoga što je...živit ili umrijet....volit ili mrzit....biti ili ne biti...zar može biti gore?kažu najgore je umrijeti sam, okružen s 4 zidas bocom viskija u ruci, u hladnoj sobi punoj dimane bi se složio stim, gore je živjeti samsa praznim pogledom u tami iščekivati novi danokrunjen bijedom, besciljno lutati ovim svijetomkao duša u tunelu koja traga za svjetlomlagano klizit do dna u sjenama životne bijedepoput kapljice voska na rubu zapaljene svijećeusamljenost, tuga, tvoja jedina spikastvaraš misao kak je život samo ironična slikas trulim okvirom, crno-bijelim prikazom mrtvilakojeg je bog reda radi tintom namuljao prstimatražiš odgovor na svoja besmislena pitanjadok koracima tragaš za iskrom nekih boljih svitanjašto nose lice osobe koja daje razlog za životipak izgubljen u magli jer znaš da stvarno nemaš nikogŽivit...umrijet...uopće se ne rodit...dilema neshvativa al s mukom ćeš prebroditvolit...mrzit...biti neutralan...zacrtaj liniju u glavi i onda prati taj pravacpakao...raj...vječna agonija...crno...bijelo...sivilo bez krajabiti...ne biti...pitanje je sadamožeš biti samo danas, ali sutra ćeš plakatsamo pijuni u igri, eto to je naša sudbinamarionete bez lica na slabašnim koncimasutra svanut će danas, dani prolaze istodanas je jučer, a jučer nikom nije bitno


Samo figure na ploči, nigdje kraja našoj cestikako ne ić u pakao, kada rođeni sam griješnikne očekujem bolje, odavno naviko sam plakatpošto život je čini mi se jednostavno takav...život je čini se....jednostavno takav....ne očekujem bolje....odavno naviko sam plakat...pošto život je čini se jednostavno takavNajgore je kad te frend čiste savjesti sjebejer žarko vapi za nečim čvrsto vezanim za tebetihi monstrum iza maske čeka da se nešto desii onda zgrabi sve što imaš i sve ono što jesipa dok se pronađeš gdje si, tad više nemaš ništaa bol odzvanja u tebi sablasnim zvukom mukog vriskakaješ se zbog toga što stvari prekasno shvatišpa napraviš krivi korak i onda neljudski patišjoš jučer imao si sve, danas stojiš praznih rukua ni vino ni cigarete ti ne ubijaju tugupa tražiš utjehu u tabletama i tupim žiletimamisleći da je smrt formula bezbolnoga serumaživiš u bajkama, nema ni raja ni paklasa križem na vrhu čeka te pusta, blatnjava rakapogled od stakla, nijemi muk bolnoga plačavječno ostaješ zarobljen ispod teških drvenih vrata...žalit...ubit...ili uopće ne stvorit...životinju u tebi koju nemoš ukrotit...gledat...slušat...tuđa tmurna licalažne ispovjedi što uopće nemaju smisla...svjetlo...tama...neprekidni sumrak......snovi....java...kasapljenje uma......biti....ne biti....potpuno je svejednobiti možemo sada opet svi umrijet ćemo jednomsamo pijuni u igri, eto to je naša sudbinamarionete bez lica na slabašnim koncima sutra svanut će danas, dani prolaze istodanas je jučer, a jučer nikom nije bitno


Samo figure na ploči, nigdje kraja našoj cestikako ne ić u pakao, kada rođeni sam griješnikne očekujem bolje, odavno naviko sam plakatpošto život je čini mi se jednostavno takav...život je čini se....jednostavno takav....ne očekujem bolje....odavno naviko sam plakat...pošto život je čini se....jednostavno takav

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se