Nerazriješiva misterija za sva vremena Jednostavno, ona je vjetar, ona je žena prije 4 dana

Video3

Odakle Meni Ti 6:14

Odakle Meni Ti

48 kazanova018 4 komentara
Kad napuste te svi 3:37

Kad napuste te svi

35 kazanova018 1 komentar

Komentari 230

moraš se , ako želiš komentirati
kazanova018
kazanova018prije 17 sati

Neka traje
---------------
Neka su mi prsti u tvojoj kosi
Dok zaboravljamo javu, slobodni i bosi
Neka me odvedu struje tamo gdje postojiš
Duboko unutra, znam, više se ne bojiš

Teku bujice dodira, padaju tople kiše
Ne postojimo, u stvarnosti nema nas više
Još jedino nam naš skriveni kutak treba
Naš čarobni, tajni prolaz do neba

Zajedno, možemo predati dah jedno drugom
Pripijeni, nestvarni, zaštićeni ljubavnim krugom
Neka se svijet sam o sebi brine
Koprenu zabluda, tvoje vrelo tijelo skine

Stvoreni smo kako bi otvarali vrata raja
To možemo samo kad' se duša s dušom spaja
Putujemo strašću u skrivene djeliće sebe
Otkrivaš me cijelog, ja otkrivam tebe

Znali smo, kada smo se prvi put sreli
Kako ćemo jedino spajanjem postati cijeli
Sad je taj tren, kada se stapamo u jedno
Neka traje u vječnost, dva života vrijedno

Autor: Darko Balaš

idealnolosa
idealnolosaprije 23 sati

vitamini i za tebe :))

kazanova018
kazanova018prije 1 dan

Srećo, tu sam kako bi zračila snagu
Možeš to, iz tebe svjetlost se rađa
Pusti nek' te otkrivam...I sumornu i dragu
Budi kormilar svih mojih lađa

kazanova018
kazanova018prije 1 dan

Ja sam uvijek s tobom...u tracku sunca...u kapi kise...u tuznom osmjehu...u suzi na rubu oka...u dasku vjetra

kazanova018
kazanova018prije 1 dan

Otrove
-------------
Stvorili su te vilenjaci u nekoj igri radosti
Divlji cvijet u pustinji, oda neprolaznoj mladosti
Bože, kidaš me, trgaš, bacaš tminama
Spuštaš me k paklu i dižeš visinama

Otrove, ti kraljice slomljenih želja
Vladarice beskonačnih tuga, princezo veselja
Što juriš niz vjetrove koji razdiru dušu
Katkad me miluju, katkad orkanima pušu

I neka sam proklet dok se sudbina igra
Razvalila si tvrđave srca, sad je nemirna čigra
Al' imaš me, svaki djelić samo tobom diše
Znam, više nisam svoj, nikada...nikada više

Rob sam čežnje, zauvijek uboden tvojim trnom
Tvojim očima, tvojim usnama, beskrajnom kosom crnom
Otrove, što smrtonosno tečeš mi niz vene
Nek' umrem noćas, prevaren slatkoćom nestvarne žene

Autor: Darko Balaš

kazanova018
kazanova018prije 1 dan

Čekala si vjetar
-------------------
Koji te to vjetar donio, sudbino moja?
Je li to onaj što od postanka puše?
Zameo tobom sve promašaje bez broja
I zasadio te tu, u samo središte duše

A došla si već kad su se svjetla gasila
I kada sam mislio kako je kraj puta
Svojom si me čarolijom spasila
Skršeni brod, što poput duha, usamljen luta

O Bože, čekah te beskrajno dugo
Stranac u srcima, lutalica izgubljen u noći
Ne....ja nisam htio ništa manje, drugo
I kada sam umirao, sanjah kako ćeš doći

Jer, sveti gral svakog upornog tragača čeka
Svijetli negdje u tmini, kad' više nema nade
Katkad je njegova magija samo korak daleka
Kad' srušimo zidove što oko srca se grade

U očima ti čitam tajnu što od svih si je krila
Čekala vjetar koji donijet će te k meni
Otkad postojim, u srcu zapisana si bila
Uzmi ga, i u haljinu od vječnosti zadjeni

Autor: Darko Balaš

idealnolosa
idealnolosaprije 1 dan
kazanova018
kazanova018prije 1 dan

Tisuću je suza u očima bilo, tisuću je želja koje mi život nije ispunio, malo je ljubavi koju osjećaju svi, a još manje prijatelja kao sto si ti.Hvala.

idealnolosa
idealnolosaprije 1 dan

:)))

kazanova018
kazanova018prije 2 dana

Anđele
-----------
Hvala ti što letim večeras, što postojim
Ponijela si me nebu na krilima svojim
Anđele, u koji me to svijet vodiš?
Bože.... tako mi trebaš, tako mi godiš

Hejjjjj, neka se zaori s vrhova planina
Tvoje svjetlo vodi me protiv svih tmina
Anđele, osmjehom me nosiš na vrh svijeta
Živim, pjevam! S nekih drugih planeta

Večeras, mirim se sa svim ranama
Večeras, počivam na tvojim svetim granama
Anđele, posadila si korjen nove vjere
Večeras odbacujem okove, trajem bez mjere

I kunem se, za mene više nema drugog puta
Ako on ne vodi do tvojih toplih skuta
Anđele, tvojim poljupcem rađam se bolji
Tako je moralo biti, zapisano...po Božjoj volji

Autor: Darko Balaš

kazanova018
kazanova018prije 2 dana

Kad smrtnik dušu daje
--------------------------------
Jesam li te dovoljno volio?
Jesam li ti dao sve što si zaslužila?
Od koje sam to ljepote obolio?
Hvala ti za sve živote što si mi ih pružila!

I neka me čuju nebesa za sva vremena
Samo je jedan razlog što postojim
Bez njega sam praznina bez imena
Ti si taj razlog, hrabar pred ponorom, stojim

Zalud se rodio onaj tko te osjetio nije
Zalud su svitale sve biserne zore
Samo ti tjeraš srce nek vječnošću bije
Močvare stvarnosti pretvaraš u more

Jesam li te dovoljno volio?
Može li se voljeti vila stvorena od Boga?
Vrijedna svake suze koju sam prolio
Dala mi svrhu, poklonila mi toliko toga

Zapisala si naše svjetlo u knjigu stvaranja
Utkala ga u svemir, neka i nakon smrti traje
Jedina si istina, bez prljavštine i varanja
Tako je to....kad' smrtnik zauvijek dušu daje

Autor: Darko Balaš

kazanova018
kazanova018prije 3 dana

Miriše proljeće
---------------------
Miriši proljeće na tvojim usnama od čuda
Poći ću s tobom na putovanje....bilo kuda
Uzmi me, jedino na tvojim usnama postojim
Odvedi me u postelju od cvijeća, više se ne bojim

Lomili su me vjetrovi, tukle ledene kiše
Obećao sam sebi, voljeti neću....nikada više
Izgradit ću kule oko svjetla što u meni je zgaslo
Još samo iskra ostala je, dok oko kula trnje je raslo

Sam, poput duha što divljim stazama luta
Još samo odsjaj prošlosti što čeka kraj puta
Molio sam anđele neka me negdje drugdje odnesu
Izgubljen isplakao dušu, prokleo sudbinu u bijesu

Znaš li kako si spasila život, jedino ti, potpuno sama
Donijela svježe jutro i sunce, kad već se spustila tama
Miriši proljeće u slapu te tvoje nestvarne kose
Rođen sam opet, smiju se zvijezde, k meni te nose

Autor: Darko Balaš

kazanova018
kazanova018prije 4 dana

Ako možeš da sačuvaš razum
kada ga oko tebe svi gube i osuđuju te;

Ako sačuvaš poverenje u sebe kada svi drugi sumnjaju u tebe,
ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;

Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji,
i da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar, ni tvoje reči suviše mudre;

Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj;

Ako možeš da pogledaš u oči pobedi i porazu,
i da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;

Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si rekao,
izopačenu od podlaca u zamku za budale;

Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;

Ako možeš da sabereš sve što imaš,
i jednim zamahom staviš sve na kocku,
izgubiš i ponovo počneš da stičeš,
i nikad, nijednom rečju, ne pomeneš svoj gubitak,

ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali,
i da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničeg više
do volje, koja im govori: "Istraj";

Ako možeš da se pomešaš sa gommilom i sačuvaš svoju čast,
ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;

Ako najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da te uvredi,
ako svi računaju na tebe, ali ne preterano;

Ako umeš dobro da ispuniš svaku minutu svog života
sa šezdeset skupocenih sekundi,
tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
i što je mnogo više, bićeš Čovek, sine moj!

Radjard Kipling

kazanova018
kazanova018prije 4 dana

Kad jednom odem
---------------------
Kad jednom odem, pamti naše dane
Što biseri su na božanskoj nisci
Čitav život u jedno sjećanje stane
Sami smo mu čuvari i pisci

Kad jednom odem, budi opet sretna
Volim te, moju ljubav svemiri pamte
Neka ti se osmjeh prikrade u predvečerja sjetna
Srećo, duše se ne rastaju, zauvijek plamte

Kad jednom odem, na nebu zvijezdu potraži
Onu, što svakog putnika domu vodi
Znaj kako čuvam te, gore, na vječnoj straži
Sve do zore, kad novi dan se rodi

Kad jednom odem, čuj pjesmu slavuja
Neka te ona miluje do nekog novog sutra
Pravog odlaska nema, život nanovo buja
U beskrajnom plesu između noći i jutra

Autor: Darko Balaš

kazanova018
kazanova018prije 4 dana

Nerazriješiva misterija za sva vremena Jednostavno, ona je vjetar, ona je žena

kazanova018
kazanova018prije 4 dana

Ona je vjetar
-------------------
Nerazriješiva misterija za sva vremena
Jednostavno, ona je vjetar, ona je žena
Stvorena da trpi, stvorena da voli
Najvrijedniji predmet u životnoj školi

Krhka poput nježne strune violine
Čeka pravu notu kad' iz oka sine
Silna poput orkana što svjetove ruši
Dođe nošena vjetrom i zauvijek ostane u duši

Eh, a vjetar pušta sudbini neka ga nosi
Zaluta, skrene, no nikad' ljubav ne prosi
Zauzdati ga ne možeš, pusti nek' leti
Jedino tako, možda se umori, doma se sjeti

I tada, otključat će ti tajna, zaboravljena vrata
Tamo mu je srce, skriveno iza dveri od zlata
Tamo je sunce, tamo rađa se novi dan
Dat' svrhu će jutru, čarolijom obojat' svaki san

Nerazriješiva misterija za sva vremena
Jednostavno, ona je vjetar, ona je žena

Autor: Darko Balaš

idealnolosa
idealnolosaprije 5 dana
kazanova018
kazanova018prije 4 dana

hvala:))

kazanova018
kazanova018prije 13 dana

Nadam se da smo se lepo druzili i ovom prilikom zelim da se oprostim od svih vas. Nemam vise vremena za igru.Ako sam nekog nekad uvredio ili tako nesto izvinjavam se! Mozda se nekad vratim nikad se ne zna stoga cu zadrzat svoj nalog i necu ga nikom dati. Samo jedan je KAZANOVA.Budite pozdravljeni i mozda se opet vidimo ko ce ga znat! Ostanite mi svi srećni veseli i nasmijani.

kazanova018
kazanova018prije 13 dana

ZOVEM SE NESRECA IMAM I SESTRU NOZDA ME SE NE SECA AL ME ZOVE SRECA IMAM I BRATA KOJI ZA MOJ STO SEDA NEZNAM ZASTO AL ZOVE ME BEDA IMAM I PRIJATELJE KOJI NIZ MOJE LICE PUZE A ZOVU SE SUZE

kazanova018
kazanova018prije 14 dana

Riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve. Odaberi za sebe samo one prave.

kazanova018
kazanova018prije 17 dana

osjećaš li glasove s vjetrom
ove olujne noći u meni
da li se poigravaš
da li me zavaravaš
je li stvarna želja u nama stvorena
htio bih da znaš da vidim te
na obzoru svakog svitanja
tu si u meni
otkucaje srca tvojeg slutim
dok uz prozor čekam
mjeseca sjaj u tami
da obasja i uzme malo čežnje moje
koju ti šaljem uz dodire duše svoje
nema me jer čekam u tišini tebe
Malena :)

kazanova018
kazanova018prije 17 dana

Daleko si, ali to ništa ne znači, jednom u životu moramo se naći. Ti nikad nećes biti dovoljno daleko, da bi te iz mog srca mogao ukrasti netko jer ja te nedam nikom malena ...

kazanova018
kazanova018prije 17 dana

Pročitah nešto što me dotaknulo unutra i pomislih koliko je ustvari istinit ovaj kratki text .....

Ljubav ima svoje vrijeme svoje trenutke i svoje razloge i ne mozes je zadrzati uz sebe jedino je mozes zagrliti kada dodje i izgleda samo biti sretan sto je u jednom trenu tvog zivota bila s tobom ....

Tako i ja vječni optimista da ljubav pobijedi sve pa i tu sumornu svakodnevnicu nakon toliko god...počinjem popušati i radovat se sitnicama koje doživjeh nekada dok je još ljubav carevala kraljevstvom moje duše toliko željne tog osječaja te topline ali izgleda sa godinama zime postaju sve hladnije duša sve umornija i ja preslab za borbu za onu ljubav koju poštivah i voljeh takvu kakva je .....ali izgleda to je život ...temeljni ispit naše ljudske izdržljivosti naše volje i nadam se da ga mogu položiti i odživjeti ovo što živim do kraja ....

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

Gledaću tvoj sjajni sen na talasima,

I stope na pesku; s jutrom na vrhuncu,

Kao prvo gnezdo budno među svima,

Ja te pevam kao himnu zemlje Suncu.



Ti si iskra moga mača pobednoga;

Sto muzičkih vrela što bruje i plave;

Pogled koji hoće da sagleda Boga;

Pehar iz kog pijem strasno piće Slave.



Kroz tamnu je pustoš moje krilo seklo,

Gde sad sja tvoj pokret i tvoja reč zari;

I kao da svemu ti beše poreklo,

Sunce što mi otkri mesto sviju stvari.



Sve vode postaše za odsev tvog stasa,

Prostor, da imadneš dušu začuđenu,

Mir tamnih dolina za eho tvog glasa,

Sunce da na svetu baciš svoju senu.



Ti si kao lađa sa krupinim jedrilima,

Što nosi poneblja drugih kopna; o, ti,

Što se, neumitna, javi među nama

Da daš svoj dah zemlji i svoj glas lepoti.

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

Nisam te zaboravio! A kako bih i mogao?Samo sam odabrao da ne pričam o tebi , ne spominjem te. Čuvam te kao najveće blago, skriveno u srcu.Tamo zaborav ne zalazi. Do tamo samo ja znam put. Tamo odlazim kad god te se zaželim..

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

POSVETA

Posvećujem ti svoje oči, svoje usne, svoje zube.
Pjesme? Šta ćeš od mojih pjesama pisanih jer nisam znao ćutati?
Šta ćeš od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube?

Tako je dobro što nismo ni ptice ni bogomojci u predvečerje
i što nemamo krila već ruke.
Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt., jer želje naše krvi negdje su moraju nastaviti.

Ti si žena, mala,

ti si mala žena,
i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim Volim koje će nadživjeti sve moje tužaljke, sve moje promjene.

Kraj mojih očiju ostani.

Nadživjećemo sebe, ne samo u humci svojih grobova,
jer znali smo, znali smo, nježni i oholi,
bježeći od noževa i granata ubiti u sebi anđele
i opet ostati anđeli.

Budući, potražite nas nekad u nekom crvenom traganju,
samo tijela naša ležaće pod nijemom zemljom,
ali gazite tiho,
da ne ranitenaše usne,
i naše mrtve poglede da ne zgazite.


izet sarajlić

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

Školjka je žena,
kneže moj.
A veruj: u svakoj ženi
postoji nešto hranljivo.
Neko ima ključ za nju
i otvara je u prolazu
- možda: bezazleno sasvim,
- možda: iz čiste obesti,
- možda: tek tako, iz zanata.
Onda je srče.
Onda je baca.
Jer šta će njemu ljuske.
I onda ode dalje za nekim novim školjkama,
jer on to tako jednostavno
i tako prirodno čini.
A neko nikad neće imati ključ.
Raskrvariće usta dok to otvara.
Izlomiće sve nokte.
I mučiće se.
I kad otvori školjku
i kad je napokon posrče,
vikaće:
nije to ta školjka.
Ljudi,
zar je to ono što sam hteo?
Neko baci školjku o kamen
i polupa je.
Gleda u njene krhotine
i kao da uživa u njenom ugibanju.
I ostavi je da se muči na suncu.
I ostavi je da se suši na suncu.
I da od njenog mekog tela
ostane malo gorke školjke.
A neko,
željan školjki,
plaća svom svojom starošću
da mu ih drugi otvore i donesu.
Na nekom srebrnom poslužavniku,
naravno.
U neko srebrno vreme.
Pred neku srebrnu smrt.
Neko ne voli školjke,
ali nema šta drugo da jede,
kneže moj,
i on ih jede dok drugi ozbiljno misle
da on u njima uživa.
Ti znaš da sam ja onaj koji školjke
prevari da su ptice
i kad se razmašu krilima svojih ljuštura
da polete,
– ulazim u njih precizno kao zrno.
I – mi zajedno trajemo.
I – mi se zajedno mučimo.
I – mi zajedno rađamo po malo bisera.
što obasjava svet.
Bolje da si mi doneo običnu mrvu peska.
Možda bih oko tog zrnca
sam sebi sagradio školjku
kakvu ti ne razumeš:
školjku neba i zemlje.
I možda bih oblagao to zrno dobrotom božanskog.
i možda bih ga ugojio u dragi kamen svog sna
i ne bih njime ukrasio
srce nijedne druge školjke.
Možda bih,
stvarno,
uz njega umeo samo da sanjam.
Ti ništa ne razumeš,
kneže moj.
Ja govorim o porodu.
Ja govorim o potomcima mog potomstva.




mika antić

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

ROPSTVO


Žena sam…

Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.


Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.

Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.


Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.


Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.


O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;


Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.
Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.


Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.


Ne zatvarajte prozore,djevojke !
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.


Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.


O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada !
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.


Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.


Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.


Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.


Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.


I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
jubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.


I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.


Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.


Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.


A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.


I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.
Tada stadoh da se smijem.

Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.


I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.


Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.


I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.
Ja više ne tražim. I ne vjerujem…

Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.
Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.
Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!
Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
veličanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.
Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.
Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.
To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih…

vesna parun

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

Žena


Ja sam svoju dušu u tvoj život preno,
i sve tvoje mane,grehe i vrline
zavoleo tamnom strašću,draga ženo,
strašću radi koje živi se i gine.

Ti si svetlost moje radosti i tuge
i molitva čista srca u samoći,
radost mojih snova u bojama duge,
vera moga bića u danu i noći.

Kad pričešće dođe duše koju zvona
zovu večnom carstvu čistote i mira,
ti si moje vere velika Madona
pred kojom se celi iz svetog putira.

Što živimo duže,vezani smo čvršće,
ti si tamna čežnja nagona i žudi,
i razblude moje,kad na meni dršće sve,
pohota se počinje da budi.

Kad instikt sa svešću počne da se bori,
kad se vani prospe mesečina bela,
crven plamen mojih strasti uvek gori
na grešnom oltaru tvog mirisnog tela.

I sto tamnih veza u nama se spaja
veza ranih snova o večnoj lepoti,
veza našom decom,radosti i vaja,
i perverzne strasti i duše i ploti.




Sima Pandurović

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

ŽENA


Ruža nije lijepa, ako uz cvjetove njene
nema umilnog lica drage, voljene žene.
Bez opojnog pića, bez dobrog starog vina
ni proljeće ne vrijedi, ni njegova milina.

I nebo ti je pusto, i sva je bašta pusta
ako nema poljupca s toplih, rumenih usta.
I na svijetu ti, brate, nema tužnije stvari
nego gledati dragu kad se u licu žari.
Kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi,
a ne brati poljupce, ne milovat’ joj grudi.
I ples vitkog čempresa i umilnost ruže,
ako nema ljubavi, šta mogu da ti pruže?
I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama,
bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama..
Divna je ljepota pjesme, ruže, vina,
no kad nema žene sve je to praznina.

Hafiz

kazanova018
kazanova018prije 18 dana

Pesma zeni


Ti si moj trenutak,i moj sen,i sjajna
moja rec u sumu;moj korak i bludnja;
samo si lepota koliko si tajna;
samo si istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna,nema i daleka-
jer je san o sreci visi nego sreca.
Budi bespovratna,kao mladost;neka
tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva;
u velikom bolu ljubav svoju metu;
istina je samo sto dusa prosneva;
poljubac je susret najveci na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj je plast suncani od mog sna ispreden;
ti bese misao moja ocarana;
simbol svih tastina porazan i leden,

a ti ne postojis,nit si postojala;
rodjena u mojoj tisini i cami
na suncu mog srca ti si samo sjala;
jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.



Jovan Ducic

Blog1

"Ništa mi u životu nije došlo tako lako. Ne znam ja za lako. Nisam ni očekivo da mi dodje. Sve ...

kazanova018
kazanova018 18. siječanj 2017 66 2 komentara

Omiljeni0

kazanova018 još nema omiljenih videa
kazanova018
član od 08.11.2016 posljednji put ovdje prije 2 sata
Moj profil
O meni
Ime
kazanova
Spol
muško
Obrazovanje
SSS

Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se