BLOG O BLOGOVIMA

16. ožujak 2016 ob 09:49 | 133
Bio je napisan, pa je dolutalo pilence i morao sam prvo da riješim slučaj toga siročeta.

BLOG
Napišeš nešto, pa te mogu svi popljuvati i opsovati. Nije za mene, popizdiću!
Piskaram cijeli život pomalo, ohrabrivalili su me, da mi to ide dobro i na hrvatskom jeziku... Bio sam stranac, sam nakon prekida veze koja me je dovela u malo mjesto na otoku. Kada mi je prikopčan internet, kliknuo sam na Tportalu na srce i postao član Iskrice.

Stranica za upoznavanje, ima i blogova, negdje sam pročitao da su bili prvi hrvatski blogovi zapisani, ali i izgubljeni baš na Iskrici. Nisam došao na tržnicu seksa, nisam ni aseksualno biće, blogovi bi mogli biti, uz odgovore na pitanja u profilima, dobar način za izbor kojoj dami se obratiti i kako...
Da skratim.
Da bi se smjelo komentirati i komunicirati, moraš biti premium član. To se plača. Dame imaju 50% popusta. Skupa škola je bilo premium članstvo, tada nisam ni pokušavao pisati blog, u porukama sam vježbao pisanje na hrvatskom jeziku. Naivno, iskreno, svačega je bilo... Zagadio mi se taj sistem, kažu da se samo kurvama unapred plača, a ja ne idem u kupleraje...
Jedna 'Iskrica' mi je preporučila Mojnet, blog....

Što je blog zapravo?
Izguglam:
Blog je skraćenica od Weblog, što je internetski dnevnik. Iako je na svijetu blog na internetu od davnih dana, na hrvatskoj sceni se pojavio tek u proljeće 20004. godine, kada je pokrenut prvi hrvatski blog servis nazvan MojBlog.hr.
I malo dalje:
Na svome blogu možete pisati o čemu god poželite, o sportu, o kulturi, računalima, možete napisati neko svoje mišljenje ili doživljaje sa nekog putovanja, šta ste danas radili i još mnogo toga.

Izguglao sam još jednu zanimljivu stvar:
Tekstovi su autorsko djelo i kao takvi zaštićeni Creative Commons 3.0 licencom. Dozvoljeno je dijeljenje bez prerade i izmjene, uz obavezno navođenje (i linkovanje) izvora, u nekomercijalnoj upotrebi.

Eeeee, neću se više sprdati ni na recepte ni na upute kako držati mrave kao kućne ljubimce. Ali moj blog ostaje dnevnik, nešto osobnije, ponekad priča iz prošlosti koju je dozvala neka glazba, film,događaj.... Stari blog - dnevnik nije nestao sa pojavom društvenih mreža. Naprotiv. Tu je, kakav je, sasvim nereguliran, slobodan, bez strogih pravila koje postavljaju neki blogerski servisi sa mnoštvom stručnjaka koji su tu da klijentima pojasne kako i što trebaju pisati da budu uspješni, čitani, da stvore svoj krug čitatelja... a njima što više klikova, reklama, podataka....
Slobodan je blogerski život na Mojnetu toliko, da to nije više ni onaj stari blog za kojega kaže mr. Google da u Hrvatskoj nije ni postojao – a nije ni ovaj novi blog, reguliran, tematski, vođen...

Super! Sloboda! Demokracija! Samoupravljanje!
Eeee, taj sistem nije nikada proradio, to završava u banani!
Nije u ljudskoj prirodi, Kardelj je pogriješio i svi komunisti prije njega. Bilo nam je lijepo živjeti na kredit, dok nas nije stigla istina.

Ja sam za to, da je sve što netko napiše NAŠE, ali neka se zna tko je to napisao. Neće to biti zbog toga ništa manje lijepo, ništa manje naše! Da je tako, osjećao bih se kao doma na Mojnetu. Samo jedan mali klik fali u nekim glavama....
Znam. Mission impossible, borba sa vjetrenjačama...
A vrijeme teče, curi, kaplje...
Bježi.

Komentari 5

moraš se , ako želiš komentirati
hoppe1111
hoppe1111prije 1 godinu

hvala ti što si mi jednostavnošću ukazao na nedostatak koji nikako nisam mogla odgonetnuti.......jedino je veličina upitna...kod mene nije mali....nego veliki....naravno....klik u glavi.....sad se popela ljestvama i klikala tako dugo dok se nije skroz smanjio...kako se smanjivao tako mi rastao osmjeh na licu...i gle čuda neviđena.....imam osmjeh od uha do uha.....hvala TI Kermite na pomoći... nekad zaista jednostavnost preskočimo i mudrujemo....nepotrebno......a toliko puta se dokazalo i pokazalo da jednostavnost, sitnice, male stari i skromnost zapravo čine čovjeka....sretnim.....

Crna_Udovica
Crna_Udovicaprije 1 godinu

Kada pises srcem,osobnim iskustvom,kada pises na nacin da svaka rijec...napisan stih dolazi iz same srzi nas sami.....na kraju vidis vidis da to netko koristi za vlastitu promociju.....onda to postaje samo zelja za dominacijom....zelja da kroz tudje rijeci sebe stavis na sami vrh piramide i pokusas na sebe privuci paznju......
Jedan covjek ne moze da mjenja svijet ali moze da ukaze....na labilnost ljudi koji kroz tudje pisane rijeci promoviraju ono sto nema veze sa njima......
Tko to moze pisat mojim stihom...tko moze svijet da gleda mojim ocima osim mene same.....nitko nikad!!!

Tisucu puta sam svoje rijeci i nacin pisanja nasla kod drugih....ali TO NISAM JA....kopije su uvijek kopije....ma koliko teze....i zele biti sa necim "tim"prepoznate.....
Pisanje je TRAG....koji ostavlja nesto ljepo ili manje ljepo u nama.....ali je to dio nas osobno.....moja rijec...moj stih....dio mene.....

KERMIT
KERMITprije 1 godinu

Malo sam se prepao, kad je zasvijetlila obavijest da si stavila komentar.
Ufff, dobro sam prošao, slažemo se.
Sada mi je došlo na pamet... usporedba. Original, nisam pročitao. Moguće je da nije unikat.
Ljudi su kao usne harmonike. Nemaju svi isti glas, isti registar. Mogu svirati istu melodiju, ali ne u istom tonalitetu.
Eee, što je lijepo svirati!
Život je lijep!

Crna_Udovica
Crna_Udovicaprije 1 godinu

Nema razloga za strah..))..ovaj moj komentar..je samo jedna od osobina.... koju bi trebao imati svatko od nas......
Ugodan dan zelim

nikolina_nini
nikolina_niniprije 1 godinu

Dobar blog...
Ali postoje i zakoni pa se krše..
Tako je i sa autoskim pravima...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se