NISAM JA SAMO KURAC

18. studeni 2015 ob 16:33 | 101

Subota. Tek je prošlo podne.Vezali smo se u malom mandraču i krenuli doma šetnicom. Nismo više bili sami na plažici, pa smo žurili u privatnost kuće, da nastavimo sa našim nježnostima, koje je, na dalekoj plažici pod crnikom, prekinuo dolazak bučne talijanske familije sa dva glisera i čoporom djece. Ceca slobodno skakuće, pozdravlja prolaznike, umiljava se svima po redu, najviše onima, koji nose sladolede iz obližnjeg kioska. Dobiva od prijatelja liz sladoleda sa prsta, pa to vide drugi..... gotovo da se na spušta na četiri noge.

Slobodne su nam ruke, hodamo zagrljeni, zastajemo, vrtim je kao ringišpil dok me ljubi. Ispunjen sam njezinom blizinom, još odjekuje u meni prošla noć, oči joj sjaje pune obećanja. Mlad sam u šezdesetoj, kao da mi je dvadeset godina, letim....

Na korak do slastičarnice..... grrrrr, kevkev..... lavež, cvilež... Ceca pobjednički grči iznad crne pudlice, koja cvili na leđima cviiil. Cviiii.... Povodnik pudlice zamotan je oko nogu djevojke i mladića u invalidskim kolicama. Hvatam Cecu za vrat i odbacujem ju u stranu, kad skoči pudlica, povodnik se zagrize curi u noge.... joooj, trebao sam gledati, pa se to ne bi dogodilo.

Malo mi krvari prst, uzica se zacrtala na listu Milene... dečko joj je Pavel....... bok, mi smo Lara i Aki.... Obje kučke su dobro. Za koji minut sve je opet u redu. Ceca zna da je kriva, žalosno gleda Mujdinov kiosk, ali ne usudi se dalje mmooooliiiiiti za sladoled. Ne gura me njuškom u red, pred šarenilo sladolednog pulta.. Pudlica Dona je u sigurnom naručju i liže Pavelov kornet.... Bok, vidimo se!

Poslužili smo se doma na sjevernoj terasi sa sladoledom iz škrinje. Upustili smo se izza gustiša lovora i ružmarina u ledene užitke poljubaca i lizanja, nevidljivi prolaznicima. Ludo nas je uzbudila ta nijema igra, na samo deset metara su prolazili turisti, dok su se naša tijela divlje susretala u grčevima svršavanja. Klonuli smo u san, iscijeđeni skroz, na ležaljkama ispod pergole....

''Aki, baš nam je dobro. Ne mogu ni zamisliti, da smo kao oni sa pudlicom, grozno, jadna Milena sa invalidom....''
Pogodile su me Larine riječi. Ja sam vidio u Mileni i Pavelu samo veliku ljubav, tako su se ponašali, gledali.... zar Lara to nije vidjela??
Srozao mi se kurac, koji je zazujio na Larino približavanje, na neki strani visuljak tamo pod ručnikom.
Očekivali smo reprizu prošle noći, plažice, sladoleda... dobili smo premijeru........ impotencije...
''Ne mogu'', samo to sam joj rekao.
Nije razumjela, nije me bilo volja prićati.
Pa nisam ja samo kurac na nogama, da me donesu do nje, sa kukovima kičmom i mišićima da me nabiju u nju, sa ledenim slatkim jezikom da je izludi........

Komentari 5

moraš se , ako želiš komentirati
nikolinavv
nikolinavvprije 1 godinu

....dobar blog...
iako ste Cecu trebali voditi na povodcu:)))

KERMIT
KERMITprije 1 godinu

Bile su mi pune ruke. Ceca je naučena da bude bez povodnika. Kada je u žiži moje pažnje nema problema. Kada je zanemarena, '''osveti'' se nekom psinom. Hoću reći, tada prevlada pseća logika..... Kriv sam!

nikolinavv
nikolinavvprije 1 godinu

e da...
drugi put je doma ostavi, dok su ti ruke zauzete..

KERMIT
KERMITprije 1 godinu

Jedino me je Lara toliko opila, da Ceca nije bila centar svijeta.
Neće ni jedna više! Ceca je zakon i uvijek je sa mnom.
Nisam jedini kojemu pas život znači.

nikolinavv
nikolinavvprije 1 godinu

..nisi..psi su najbolji prijatelji..i ja ih izuzetno volim...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se