Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

CRNILO

28. svibanj 2013 ob 22:09 | 63
Život, često zna da iznenadi. Često u tom trenutku nisi ni svjestan koliko. Onda vrijeme prolazi, a taj preokret biva duboko skriven u nama, dok ga neka sitnica ne pokrene.
Zaustavi vrijeme i tek tada shvatiš izgubljeno, i što se zapravo desilo. Grudi se stegnu, a srce hoće da pukne. Lijepo su stari ljudi govorili, književnici, da uvijek treba tražiti neku sredinu. Ni previše tamo, ni previše amo, već onako.

Kao da si svo vrijeme pijan. Ne znaš za sebe, ne znaš za korake i u napadu sjećanja bivaš otrježnjen. Dolaziš svijesti i vidiš što si zapravo. Gdje si i da nije ništa kao što izleda, kao što ti se činilo svo ovo vrijeme.

Sva ta nasmijana lica, ljubazni gesti odjednom postaju nevažni. Svijet stane i sve što imaš su uspomene i sjećanje koje te zadržavaju tu na jednom mjestu, bez imalo nade da kreneš dalje.
Probuđen iz pijane hipnoze,
osuđen na pitanja i odgovore koji nikako nemaju smisla. Čezneš ka samoći, a onda ne želiš više da budeš sam.

Neko crnilo dođe, u taj prazni prostor oko tebe i u tebi. Odovjen od svega. Napušten. Izbezumljen. Tup. Bez glasa, bez misli uopšte. U tami koja se čini vječna, beskrajna. Potpuno sam.

Zamisliš tračak svjetlosti,
ali i on nestane.
Zamisliš cvijet, no on uvene.

Sve što imaš je to crnilo, koje vremenom postane dio tebe.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se