Mjesečev sin

11. veljača 2012 ob 00:20 | 652
Prije nego pročitate ovu priču o Mjesečevom sinu, samo bih naglasila da je tekst preveden sa španjolskog jezika, te je i iz tog razloga bilo teško izbjeći jednu malu nelogičnost … naime, u španjolskom jeziku mjesec je ženskog roda (la luna), dok je u hrvatskom muškog roda … Ova priča govori o velikoj želji mjeseca da postane majka …

slika 864456


Mjesec je bio tako predivan te noći…
Stajala je tu, plačući pored rijeke … Želja joj je bilo ime … stajala je bez imalo ponosa, uplakana srebrnim suzama , gledajući svoj odraz u mirnoj i tihoj rijeci …
Koža joj je bila tamna poput badema i predivna poput bisera. Njezine okrugle oči, koje su se odražavale duboko u noći, skladno tijelo i dugačka prekrasna kovrčava tamna kosa, na kojoj su se odražavale zrake mjeseca, sve je to činilo njezin izgled poput anđela palog s neba … Želja joj je bilo ime …
„Zašto plačeš, ti čarobno stvorenje ?“ , pitao je mjesec.
„ Ne vidim muškarca koji bi mogao voljeti ovu robinju noći … Proklela me je zla žena … ljubomora je obuzela njeno srce, a ja sada plaćam posljedice okrutnog i užasnog čina.“ I tada je pala na koljena očajno plačući zbog jedne ljubavi, njene jedine ljubavi koja nikada neće doći …
„Jasno mi je …“, odgovorio je mjesec „Nisi ti jedina tužna, prelijepa ženo …možda ti ja mogu pomoći, možda ja mogu odagnati bol koja ubija tvoju dušu i slama ti srce…“
„Zar ti to možeš?“ povika žena s to nešto male nade što joj se odražavalo u očima.
„I hoću ! Tvoj će ti muškarac doći, pravi džentlmen, predivan kao i ti, glave obasjane suncem i nogama čvrsto na zemlji, i rukama podignutima na grudi u znak njegovog ponosa, i ljubavi za tobom … prava ciganska krv preplavit će njegove vene … i voljet će te više nego što život voli najnježniji cvijet.“ Želja je ustala , a njene oči se ispuniše radošću i nadom … sada će zla čarolija biti razbijena, a ona će dobiti svoje nasljedstvo koje joj je dato onoga dana kad je rođena … rođena da voli i da bude voljena …
„Ali rekoh ti, predivna ženo … ljubav nije za badave, želim nešto za uzvrat, nešto što čekam gotovo cijeli život.“ Željino je srce na sekund stalo, počela je slušati te osjetljive, ali i teške mjesečeve riječi …
„Zvijezde nisu više moje društvo, ne žele više razgovarati sa mnom, kažu da sam star koliko i sunce. A one su tako mlade, tako lijepe … ne poput mene, starog i oronulog … samoća je dio moje svakidašnjice … i budući da nemam prijatelja, poželio sam imati sina, kojeg bih učio kako osvijetliti tamnu noć, nekog koga bih zvao svojim … on neće misliti da sam ja star ili dosadan … što bi dijete moglo uraditi da se majka osjeća jadno ?? koja je ljubav ravna onoj koju majka osjeća prema svome djetetu ? Trebam biti voljen, trebam osjetiti da sam potreban … trebam sina ! kao što ti trebaš svog muškarca.“
Želja je stajala pogleda uperena u mjesec, ali taj bljesak vjere u njenim očima nije nestao, čak ni kad je čula te mjesečeve riječi …
„Hoću, dat ću ti svoje dijete, krv moje krvi, dušu moje duše, meso moga mesa, srce moga srca … ali obečaj mi da ćeš ga štititi, obečaj da ćeš poštivati njegove odluke, a najviše da ćeš poticati njegovu slobodu … imat će čistu cigansku krv, a kao što znaš – to je divlja krv, divlja poput vjetra u šumi, divlja poput sunca na nebu, divlja kao svaka ciganska duša …“
„Ne govori mi kao da nikad nisam čuo za čistu cigansku krv, kao da nikad nisam znao tvoje porijeklo, niti koliko si divlja.“
Čuvši te riječi, ona okrene leđa mjesecu, osjećajući se ponovo sretna, mirna … ali sa čudnom agonijom u srcu - što bi se trebalo dogoditi toga dana kad se dijete rodi…
Tri godine kasnije Želja se udala a za mladog Cigana, čiste ciganske krvi, kako joj je mjesec rekao… Bio je visok kao najviše drvo u šumi i jak poput najsnažnije ljubavi. Ciganove oči bile su duboke kao i Željine, dubokih pogleda, kao što svi cigani imaju… Njegova ljubav prema Želji bila je vrlo jaka, puna strasti … ona vrsta ljubavi koja može završiti samo sa suzama i s radošću. Preselili su se duboko u šumu i živjeli su mirno slušajući šapat rijeke , noću osjećajući hladan povjetarac a danju topli zagrljaj sunca. Vodili su ljubav svugdje i kad god su to poželjeli … njihova je ljubav bila velika i jaka, da ju čak ni duboka šuma nije mogla ušutkati.

slika 864935


Mjeseci su prolazili … nakon par godina jedne noći, hladne noći punog mjeseca, Želja je znala da će te noći začeti dijete.
I tako je i bilo. Kad je Cigano to saznao, oči su mu se napunile radošću. Napon kaže dubokim glasom: „ naše dijete ! učit ćemo ga da se bori kao ciganin, kako da gleda ravno u sunce i kako da dohvati najvišu jabuku s najvišeg drveta.“
U tom trenutku, kad je Želja čula riječi svoga muža, izraz lica joj se promijenio. Sjetila se obečanja kojeg je nekoć dala punom mjesecu. Onog obečanja kojeg nikad nije ispričala mužu …
Pokušavajući zatomiti sjećanje, nastojala je zaboraviti …sve dok jednog dana sjećanje nije nestalo i više nije marila za to … jer sada je marila za svoje dijete, svoga sina - za koga se žena najjače bori i nikad ne odustaje …
Mjeseci su prolazili, njezina je trudnoća bila predivna , nije osjećala nikakovu bol niti patnju … to je dijete bilo blagoslovljeno … bllagoslovio ga je mjesec, iako je ona na to i zaboravila .
Jedne noći … te noći … duboke noći punog mjeseca i tišine posvuda ... Ako pažljivo osluhnete, čut ćete vrisak ciganke koji je postao najveći misterij svijeta.
Cigano je stajao ispred vrata ... čekajući ... čekajući da dođe taj trenutak ... Mogao je čuti sve, zvuk života, vrisak svoje žene – njegove jedine ljubavi. Dva sata kasnije, Cigano je ušao u sobu ... Želja je ležala na krevetu s dječakom umotanim u plahtu ... krv posvuda na krevetu, a jastuk pun znoja ...
Pokaži mi ga ! Pokaži mi moga sina, krv moje krvi, onoga koji će donijeti zadnji komadić radosti u naš život. Pokaži mi njegovo lice, njegovo cigansko lice, sigurno ima tvoje oči i moju snagu iako je tek novorođenče ... njegova će duša biti čvrsta kao vjetar u zimi.
Pokaži mi našega sina, Željo !
U strahu, Želja nije mogla ništa osim pokazati mu tragediju svoga obečanja. Dijete je bilo bijelo kao biser, sa zelenim očima. Nije nalikovao ciganskom sinu, nije to bio Ciganov sin, to je mjesečev sin, svijetle puti kao mjesec. Kad je Cigano to vidio, bljesak radosti i ponosa u njegovim očima zamijenio je bijes i mržnja.
„To nije moj sin, Željo, bila si s drugim muškarcem! jesi li, Željo?“
Kako si to mogla učiniti ? Zar nisam ja muškarac tvojih snova ? Onaj kojeg voliš ? Onaj koji ti budi strast od kada te poznajem ...
U tom je trenutku mržnje Cigano ugledao nož pokraj sebe ... koja čudna slučajnost, zašto bi on bio tamo ?! Možda mjesec ipak nije tako svijetao i predivan ...
„Cigano, molim te, mogu objasniti, smiri se ! to mjese....“
„Ne želim slušati, Željo! Pokopala si moje ime dublje od smrti, i zato ću te sada poslati u smrt !“
Cigano posegne za nožem ... i ubije Želju ... ravno u srce ju je probo ...
A zatim uze dijete i pođe s njim niz rijeku.
„Ti nisi cigansko dijete, i zbog toga bit ćeš pokopan sa svojom majkom i svim njezinim grijesima“
I tako baci dijete u rijeku i ode ...sam ... i zauvijek ostade sam ...
Mjesečeva zraka uze dijete i sad ga mjesec čuva i brine se o njemu, baš kao što je obečao Želji.
Kad je dječak sretan, mjesec je pun, a kada dijete plače, mjesec se smanji napravivši mu kolijevku kako bi dijete spavalo ... kada se mjesec ne vidi na nebu, igra se skrivača i traži dječaka.
I tako je mjesec dobio sina ...

Komentari 10

moraš se , ako želiš komentirati
Bluewolf
Bluewolfprije 5 godina

Lijepa i zanimljiva priča,i da nema tužan kraj bila bi još ljepša..

laluna
lalunaprije 5 godina

pa i nije tužan kraj - pa mjesec je dobio svog sina, zar ne ?? hahahah ... ma šalim se malo ... pitam se zašto tako lijepa ljubav, iskrena ljubav, mora završiti tako tragično ...

Blue.Moon
Blue.Moonprije 5 godina

...priča koja potiče na razmišljanje..hvala ti što si je podjelila sa nama...koliko god tužna bila....

laluna
lalunaprije 5 godina

i hvala tebi na komentaru :))

malena
malenaprije 5 godina

ah treba imati vjeru u ljude, povjerenje to drzi ljude zajedno, u nekom dijelu ova legenda me sjetila na neke ljubavi, tocnije film Notebook, i Ljubav u doba kolere,dojmljivo u svakom slucaju, ali opet šokantno

laluna
lalunaprije 5 godina

nisam nažalost gledala taj film, ali imat ću ga u vidu slijedeći put kad posjetim videoteku :))) ...
da, nekako mi se čini da te velike, strastvene ljubavi uvijek kobno završe ... a što je krv više divlja, što je ljubomora izraženija, to je tragedija neizbježnija ...

malena
malenaprije 5 godina

ma i jedan i drugi stvarno preporucujem, drzim orginale samo za sebe :)) i knjige su predivne, lp.

laluna
lalunaprije 5 godina

joj, čitam na jedno oko, jer drugim već spavam, pa nisam odmah zamijetila da su dva filma ... joj baš sam plavuša hahahah ... hvala na preporuci :)))

csi.cobra
csi.cobraprije 5 godina

Uhhh, sto reci... nesto fantasticno... steta sto prica tako zavrsava...

laluna
lalunaprije 5 godina

hvala ti na komentarčeku, mili moj best frendu :)))
ta me je pričica jako zaintrigirala čim sam ju prošla i pročitala ... volim takve priče, iako tragično završavaju ... ali nose poruku u sebi ... a osim toga, zanimljivo je to objašnjenje o mjesečevim mjenama :))))

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se