OČE NAŠ-1.BOG OTAC

17. rujan 2010 ob 15:48 | 242

Jednom su apostoli vidjeli i čuli Isusa kako moli. To ih je duboko potreslo. Isus je njihov učitelj. Poželjeli su od njega i lekciju o molitvi. Isus je za njih prvenstveno učitelj koji životom poučava. Prva i nezamjenjiva lekcija o molitvi je sigurno najprije on sam, Isus u molitvi, njegova potreba za molitvom, njegov način molitve. Ne razvija velike teorije, nego jednostavno pred njima i s njima moli. Mnogo puta priželjkujem da se na taj način to dragocjeno osnovno vjersko iskustvo prenosi od roditelja na djecu. Vjerujem da nitko ne može bolje naučiti dijete moliti i osjećati potrebu za molitvom kako to može učiniti njegov vlastiti otac ili majka. Isus je ipak apostolima i odgovorio na njihovu molbu. Rekao im je prvu lekciju o molitvi. Nije im toliko htio dati neku formulu, određeni molitveni obrazac, koliko ih je htio ispuniti temeljnim molitvenim stavom i mentalitetom. Zato ih je upozorio da, kad mole, izgovaraju jedinstvenu molitvenu riječ i zaziv: "Oče". Mi bismo na tu riječ odmah znali da slijedi zapravo Očenaš i sve drugo potom. U mehaničkom ponavljanju te i nama poznate molitve kao da i sami zaboravljamo na prvu i najvažniju riječ. To je ime, to je naziv. Bog je Otac. Isus nam želi reći da to shvatimo i pohranimo u svome srcu. Znanstvenjaci će nam govoriti da je nad nama neka tajna sila koja je u svemu što se zbiva u prirodi kroz povijest. Filozofi će nam govoriti o najvišem i jednom biću. Površni ljudski razgovori katkada se zadovoljavaju zaključkom da ima nešto. Religijski sistemi nam govore o Bogu ili božanstvima. Međutim, sve je to premalo. Isus nam govori o Ocu, o svome Ocu, o našem Ocu. Isus nam donosi Boga blizine i ljubavi. Smijemo mu pristupiti s povjerenjem kojim dijete hrli u naručje svoga roditelja. Smijemo mu tepati kao dijete. Sa svakim Očenašom Isus bi htio da u nama raste taj mentalitet, taj osjećaj djeteta. Bog se kao Otac brine za nas, gleda nas i prati, vodi nas i voli. On ima ruke da nas drži i da se osjećamo sigurni kao dijete u prvim časovima kad se pokušava osoviti na noge. On bdije nad našom kolijevkom dok mirno spavamo. On nam se smiješi u trenucima kad očekujemo poznato lice i osmijeh dobrodošlice. Isus je svoj "Oče", svoju molitvu nebeskom Ocu upravljao s takvim djetinjim pouzdanjem. Isusova je molitva oduševila apostole upravo zato što Isus nije molio kao neki najamnik, daleki vjernik, stranac, nego je molio kao Sin. To je temeljna istina Isusove molitve. Čak su pisci Novoga zavjeta zabilježili i jedno drugo molitveno ime kojim se Isus obraćao nebeskom Ocu, a to je aramejski izričaj "Abba", što bi se prije trebalo prevesti na hrvatski onako kako kod nas dijete tepa svom ocu, tj. "tata". Isus je doista svom nebeskom Ocu tepao, tj. govorio s povjerenjem, molio srdačno. To znači daje Isusova prva lekcija o molitvi i za nas: kad moliš ne zaboravi da te Bog kao Otac sluša, da te voli i da ti se raduje. Pokušaj već danas, možda već s početkom dana tako smireno i s pouzdanjem izmoliti svoj Očenaš.

Fra Zvjezdan Linić
slika

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se