Otac

06. veljača 2011 ob 22:14 | 41

...po vjeri mi znamo da nam je Bog otac, no on je to samo onda kad ta vjera raste i zrije u molitvi i mi počinjemo osjećati iskustvo Božje ljubavi koja progresivno prodire u nas. Mi možemo zvati Boga "ocem", no što je u riječi ako ona ne izražava nešto životno i stvarno, nešto što znamo zato jer to osjećamo. Nije dovoljno samo prihvatiti ogoljenu i nezanijekanu činjenicu da nam je Bog "Otac". Ako ta istina mijenja naš život, što ona i može, tada to mora prerasti u iskustvo. A to se može dogoditi jedino ako dnevno, redovito odvajamo vrijeme, osiguramo prostor u kojem ćemo dopustiti Bogu da nas kao otac obasja svojom ljubavlju. Tako pomažemo da se to dogodi, ali istina je i to - moramo to stalno ponavljati.

Mi jednostavno ne dopuštamo Bogu da nam bude otac. Izgleda da nikada nemamo vremena, uvijek postoji nešto drugo što je važnije, nešto što se jednostavno mora napraviti. Sve dok ne shvatimo da ne postoji ništa važnije od toga da Bogu dopustimo da nam bude otac, dopuštajući mu da uđe u naše živote preko molitve kako bismo se mi sami mogli dubinski promijeniti, nakada nećemo bit sposobni promijeniti druge. Sve dok Bogu ne dopustimo da nas dodirne svojom očinskom ljubavi, možemo ga zvati i dobri i Ra, i Jupiter, I Zeus, jer nema nikakve razlike u tome što će on u tom slučaju učiniti u našim životima. Isus je to jasno rekao, da postoji samo jedan uvijet koji nam je potreban da uđemo u kraljevstvo Božje ljubavi, a to je da postanemo kao djeca, jer samo tada on nam može biti "tata".





David Torkington, Pustinjak
slika

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se