Razgovor s Bogom

01. kolovoz 2010 ob 13:41 | 46
Usnuo sam san da
razgovaram s Bogom.
"Dakle, ti bi želio
razgovarati sa mnom?"
reče Bog.
"Ako imaš vremena" rekoh.
Bog se nasmiješi.
"Moje je vrijeme vječnost.
Što si me kanio pitati?"
"Što te najviše iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Što im je djetinjstvo dosadno.
Žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo biti djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti,
zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah:
"Kao roditelj, koje bi životne pouke želio
da tvoja djeca nauče?"
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju,
nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrijedi voljeno biće,
a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole,
ali to neznaju izreći niti pokazati.
Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće.
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjet je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi opraštati."
slika

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se