Razgovor s Bogom

20. veljača 2011 ob 21:53 | 114

"Dakle, ti bi zelio da razgovaras sa mnom?" rece Bog.
"Ako imas vremena" rekoh.
Bog se nasmjesi."Moje je vrijeme vjecnost" .
"Sta si me htio pitati?"
"Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a potom bi zeljeli ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost. Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli."
Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, Bog odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauce da nije najvrijednije ono sto posjeduju, nego ko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro uporedjivati s drugima ...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati.... tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole, ali to ne znaju izreci niti pokazati.
Da nauce, da se novcem moze kupiti sve. Osim srece i ljubavi.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi oprastati.
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao. Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio. Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se