UŽE

12. svibanj 2011 ob 14:16 | 100


Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sâm. Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati vekikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu težu koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenutci njegova života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku…samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti :

-“Bože, pomozi mi!”.

Iznenada se s Neba začu duboki glas :

- “Što želiš da učinim?”.

-“Spasi me, Bože!”.

-“Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?”

-“Naravno da vjerujem!”

-“TADA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN…”

Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom. Spasilačka ekipa priča kako su idućega dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao…SAMO METAR OD ZEMLJE…

A ti? Koliko si vezan za svoje uže? Bi li ga pustio? Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom.



(Preuzeto iz časopisa Book)

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se