lori
08. veljača 2010 u 22:53
Kada zazidaš sve svoje boli
I pustiš život da snažno poteče
Korijenjem,dubinom svoga bića
Kada osjetiš snagu nekog tko voli
Gdje nema trnja,samo miris divljih ruža
U beskraju neotkrivenih puteva,kreni
Mada neznaš kamo poći
Sa zrakom sunca u očima
Umjesto rancem na ramenu
Tražeći davno izgubljeno srce
Na zgarištima sudbine,u ugašenom plamenu
Sa komadom samoće isčupanog duši
Što olovnim lancem vuče na dno
A poput ptice plamene poletjeti želi
U nebo široko vjetrovima zaigrano
Nad poljane krijesnica u mrkloj noći
Očima zvijezda praćen iz daljine
Kreni, mada neznaš kamo poći
Tijelom uranjaš u stajanje,mislima putuješ
Kao nježan mjehur od sapunice
I topot želja kao konjanik zatutnji
Pod kapcima sklopljenim,titrajem zjenice
Kad zazidaš sve svoje boli
I pustiš život da snažno poteče
Kreni,dozvoli nekom da te voli