Tišina

26. studeni 2011 ob 22:12 | 53
Čekajući svitanje ležim zaogrnuta tišinom, koja nepravilnim ritmom remeti tok misli . . .
stvarajući hladan osjećaj samoće, koja me pogađa do neosjetljivosti, a neposlušne misli proviruju u potisnutu želju
za tobom . . .
gubeći pritom i onaj mali privid o postojanju Našeg vremena..

Potisnuta želja prostire me po praznoj postelji, dok toliko želim poteći rijekom tvojih čežnji i
sakriti u sebi svaki trenutak
otkinuti ga vremenu!
I kad jednom prođem pored tebe
nakon nekih dana samoće i čežnje prošlog vremena
sjajnih očiju me pogledaj . . . osmijehom pozdravi
tako da znam
da u tebi djelićem živim

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se