Kiša...

04. ožujak 2016 ob 07:31 | 74
Pada već danima.

Ona dosadna, sumorna i depresivna dalmatinska kiša.

Fjaka na najjače.

Jutro se budi; lijeno se proteže poput žene u postelji, pokriveno sivim, teškim oblacima punim vode koja se jedva čeka stuštiti na već dobro natopljenu zemlju.

Koma. Taman za tiho se provući kroz Vrata Snova i otići opet Tamo...

..........

Ne sjećam se više njenog lica, ostalo je negdje u praznini prostora.

Ne sjećam se više ni njenih poljubaca.

Ni dodira.

Sve je ispraznost.

.........

... a čekamo se.

Cijeli život nam prolazi u čekanju

Ona mene s broda, a ja da dođem doma.

Mislim, ima to svoje čari.

A i navikli smo se.

More nas je naviklo.

Ono koje spaja i razdvaja u isti tren.

.........

Volim te, Marina.

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
Besna_Glista
Besna_Glistaprije 10 mjeseci

Nije lako cekanje ali je divno spajanje posle dugog cekanja. Ljubav koja pobedjuju i koja se uvek iznova radja oplemenjena poverenjem i ojacana neraskidivim lancima. Nije lako znam, ali je divno

nikolina_nini
nikolina_niniprije 10 mjeseci

jako lijepo..za dobro jutro..
Važno se voljeti...onda ni čekanje nije teško..

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se