Zvijer u krevetu

14. listopad 2016 ob 11:55 | 53
U garaži centra dočekao me papirić za brisačem automobila. Kvadratnog oblika, malo ukrivo iskidan, s macom Hello Kitty i zelenim crtama. Oblim, ženskim rukopisom bila je ispisana mail adresa: mojmars@gmail.com. Poželio sam da je to ona...

Kasnije te noći, žestoko mi se digao. Sanjao sam golu, crnokosu djevojku. Skrivala se po mom stanu, savršeno vitka s teškim grudima. Tražio sam je izbezumljeno, a kada bih je pronašao, zaustavljala me osmijehom. U jednom sam je trenutku nagnuo preko kuhinjskog stola. Nije se branila. Agresivno sam ušao u nju odostraga, poput nasilnika. Samo je rukama rušila stvari sa stola, plivajući prsno. Razbila se staklena zdjela s narančama i zasula mi stopala krhotinama. Dahtao sam dok su se naranče uz tupe udarce kotrljale po hladnim, keramičkim pločicama. Dahtao sam sve jače i čupao je za kosu. Dahtao sam i nisam mogao svršiti. Izbezumljeno popaljen, probudio sam se bez orgazma. Erekcija me boljela. Izdrkao sam ga nešto kasnije, ispod tuša, s otvorenim ustima u koja je ulazila voda. Sperma se grčevito držala za glatku površinu kade, a onda je skliznula niz slivnik. Osjetio sam olakšanje. Dan je mogao početi.

Danima sam bio popaljen kao zvijer. Gospodin Zvijer. Danima se nisam seksao, kresao, pario, jebao, tucao. Posljednja je bila Vanja, studentica književnosti, ali je miris njezinih sokova odavno bio opran s kože. Režao sam kao zvijer.

Vanja nije bila kao Maja. Vanja je dolazila samo kako bi dobila komadić znoja i tahikardije. Dobivala je i pljeskanje po guzi. To je voljela. Maja je bila drugačija, mješavina svih boja. Ona me izmrcvarila. Nisam joj smio ostaviti prostor za sanjarenje. Htjela je da je posjedujem, ali to nije bila moja želja. Posjedujem svoj stan u jednoj brdovitoj ulici u zapadnom dijelu grada. Posjedujem svoj Peugeot 307 Coupe Cabriolet. I to je sve. Maju nisam želio posjedovati. “Pusti me da odem”, rekla mi je. “Ne mogu više ovako.” I pustio sam je. Mislio sam da je ne mogu izgubiti, ako nije moja. Međutim, nije tako ispalo. Otrijeznila me nakratko: učinila je da se osjećam kao govno.

Tog sam jutra, olakšanih testisa, poželio pozvati neku bivšu. Kakav potez očajnika. U telefonu sam uvijek memorirao sve osobe pod punim imenom i prezimenom. Grozim se neurednih telefonskih imenika koji sadrže imena bez prezimena, nadimke, više istih imena obilježenih brojevima ili opisom o tome tko je ta osoba - Niko 1, Rambo 2, Roki 3, Jelena ljekarnica, Mirko mehaničar, Mirela sisata, Miroslav susjed. Zbunjuje me i kada pročitam nepoznato ime i prezime. Još nisam izbrisao Ivanu Perić, a ne mogu se sjetiti tko je ona. Nasmijao sam se kada sam došao do imena Martina Ježova. Bila je to jedna od tri Slovakinje koje smo Zeko, Pegi i ja pokupili na zimovanju u austrijskom zimovalištu Bad Gastein. Žestoko alkoholizirani trčali smo goli za njima po apartmanu. Poslije smo im vezali oči, a one su pogađale čiji penis imaju u rukama. Slovačka verzija kviza “Tko će koga” u kojem svi dobivaju. Ispod imena Martina Ježova, pisalo je Maja Radić. Oklijevao sam samo nakratko pa joj poslao poruku: “Što radiš?” Nije prošlo nekoliko sekundi i stigao je odgovor: “Rekla sam ti da me pustiš. Otežavaš mi.” Ponovno je učinila da se osjećam kao govno. Prva sljedeća u imeniku bila je Mirela Babić, sisata. Iz revolta prema Maji, njoj sam poslao poruku: “Što ima, hoćeš do grada?” Prošlo je pet minuta kada je stigao odgovor, bip-bip: “Hej, blesane moj. Udana sam. Imam malu bebu. Vidimo se drugi put :-)” Utipkao sam onda: “Jučer u šoping centru?” i poslao ga na mojmars@gmail.com.

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
KERMIT
KERMITprije 3 mjeseca

Zanimljiva priča, anđele.
Pitam se da li si mojmars ili mojavenera???
Podsjetio si me da sredim svoj imenik i da napustim Mirelu.
Beba bi mogla biti tvoja, moja nije!
p.s.
Pozdravi Desanku šakić

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se