Iskustvo

27. veljača 2012 ob 23:59 | 75
Poslije neuspjeha, razočarenja, neostvarenih snova i trenutaka beskrajne sreće uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. To neki nazivaju iskustvom, koje ti daje da naučiš, da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odrasloga čovjeka, a ne tugom djeteta. I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučiš da i sunce iako daje život, isto tako i ubija... Stoga život se svodi na samo jednu bitnu stvar: Naći svoj mir, izgraditi osobni unutarnji vrt i pokušati voljeti, bez obzira na cijenu... Poslije takvih stvari čovjek nauči da uistinu može mnogo toga pretrpjeti.. Nauči, da je uistinu snažan. I da uistinu vrijedi.





POSLJEDNJA RIJEČ

Kao i na pocetku, na kraju ce ostati samo rijec

Svakodnevni jezik dugo je davao oblik

Lakoj kretnji kojom se naginjemo nad proslim

Male pobune su tu sporedne

Kao i putokazi



Samo slozeni mehanizam tisine

Moze razbiti u komade ogledalo znacenja

I najsitnijem bolu i najmanjoj zelji

Sagraditi jasan oklop smisla u beskraju sluha

Komete se sudaraju poput pitanja i odgovora

Ostavljajuci iza sebe golemi krater praznine



Kazem ti

Od knjiga cemo kuce sazidati

Velike i svijetle i bit ce toplo unutra

Bit ce ugodno ljudima dok ih sutnja slova obavija

I samo u vrijeme oluje

Poneka okrutna rijec uletjet ce kroz prozor

Ali to nas nece uciniti ranjivim



Mozda sapat koji se otme na zalasku noci

Ucini da se prepoznamo

I znam

Ostat cemo tada skamenjeni još dugo

Nakon sto iscezne zvuk posljednje rijeci



ŠTO JE TO DUŠA?

I tako dan po dan teče, kaplje i curi, polako bježi iz mojih ruku i mog života i odlazi u sjećanje.
Brijem se i razmišljam, ako sam svjestan upravo ovog trenutka i potpuno miran bez slučajno-kaotičnih misli u meni, što sam ja? Jesam li zbir svega onoga što sam učinio ili nisam učinio, što su uradili meni ili ja drugima ili možda zbir svega onoga što sam htio ili nisam htio uraditi ili sve ovo skupa.
Tonem u sebe i pokušavam dokučiti.
I uspijevam nazrijeti neku istinu, jer kada smiriš oluje emocija dospijevaš u neku tihu sferu i ako si jako, jako pažljiv počinješ čuti.
Isprva je to na granici primjetnog, onda se počinje manifestirati kao "bijela buka", ali ako si uporan onda stvarno čuješ!
I čujem, slušam neopisivu ljepotu prekrasan orkestar od tisuća instrumenata koji su savršeno usklađeni,nadopunjuju jedan drugog i samo jedan da utihne, prestane ne bi bilo savršeno.
Opija me to kao droga, pokušavam zapamtiti nešto od toga, bilo što ritam, preludij ali ne uspijevam.
I razmišljam o tome polako, bez žurbe trudeći se da kovitlac drugih misli ostane po strani.
Jeli to u biti muzika onoga što se naziva duša? Ak je predivno je, da li je to ona muzika što je mnoge religije povezuju sa pojmovima kao što su: duša, anđeoski kor ili nirvana?
I shvaćam polako, isprva oprezno sa nedoumicom da je to moja srž, bit koja je uprkos svemu u velikoj dubini ostala nepromijenjena, divna i shvaćam da volim sebe, volim sve ljude jer ta muzika, melodija postoji u svima nama i taj orkestar, kor od tisuća, miliona instrumenata je u biti zbroj svih osoba na svijetu i svi smo u tome, svi učestvujemo svi smo savršeno uklopljeni u tom miru, u toj euforiji.
Samo treba pogledati duboko u sebe i vidjećeš druge, tak jednostavno a tako božanstveno savršeno.
Čovjek koji ne voli sebe ne može voljeti ni druge, jer će u njima uvijek naći nešto što kod sebe ne voli


MUZIKA
Kažu da je muzika matematički splet nota, fuga i međutonova koji se isprepliću u nekom svom savršenom redu i ponavljanju.
Kažu da je Mozart bio genije jer je uspio skladati takve skladbe koje su bile matematički skoro savršene u svom skladu i harmoniji....
Tako se može reći...
Tako govore ljudi koji su hladni koji umjetnost vide samo kao niz intervala ponavljajućih nota....
Ne vide ono što je očigledno...
Ne moraš biti matematičar da bi bio skladatelj, niti psiholog, ne moraš čak ni znati note...
Moraš to imati u sebi, tu muziku tu harmoniju koja neprestano bruji milozvukom koji ima efekt topline i rasipanja svjetlosti na sve strane iznutra ka vani sa i oko osobe koja to posjeduje.I zato draga ovo što imam u sebi, ovu toplinu, ovu svjetlost koju pojedini ljudi oko mene vide, ali je ne shvaćaju i nažalost većina od njih se trudi to anulirati na neki način ili omalovažiti, tebi to dajem...Ja imam viška, tebi to treba i presretan sam ako to uzmeš...Bez očekivanja, bez sebičnih nada u povrat nečega..Samo onak čisto iz zadovoljstva darivanja..
Presretan sam ako mogu to nekome pružiti, nešto što je tako rijetko, rjeđe od platine a vrijednije od svog zlata na svijetu...
Presretan sam ako ti to daje osmijeh na lice..I sjaj u očima....
Vidim da sve ono što nas je snašlo je samo sudbina ili splet okolnosti i da je samo mrvicu drukčije to ne bi bilo to, ja ne bih pisao dnevnike u nadi da ćeš ih čitati,a ti ne bi osjećala slatku strepnju pri pomisli da te netko ovako obožava.
VOLIM TE!

ILUMINACIJA

U trenutcima kada se fokusiram na ono svoje unutrašnje JA, kada uspijem smiriti more u sebi, tu bujicu valova koji idu od obale ka pučini, doživljavam nešto što sam nazvao Iluminacijom, učinilo mi se zgodnim, praktičnim imenom.

Stvar je u tome da moj um iz privremenog mrtvila biva fokusiran samo na jednu misao, ideju ili pojam i počinje obrađivati sve moguće varijacije, sinergije, rezultate i nuspojave istoga..

Počinjem se vrtjeti kao u nekom akceleracijskom krugu, sve brže i brže, misli mi postaju kristalno jasne i vrte se pred mojm unutarnjim očima kao na nekom displeju...



Ubrzanje se nastavlja dok se displej ne pretvori u oblik prepun nijansi boja koje su proizvedene vrtnjom...



Dolazim do informacija, ogromne količine njih, zaključaka, koji su mi na prvi pogled smiješnii, ali čiju potvrdu nalazim u disertacijama znanstvenika koji se tim ili sličnim problem bave desetljećima..

I na samom kraju kada je brzina vrtnje skoro jednaka brzini svjetlosti dolazim do nečega, ili nekoga, tada moj um naglo staje kao pred nekom strašnom barijerom ili zabranom, neznam kak bih to drukčije opisao, kao da je nešto iza te granice toliko dragocjeno i toliko čuvano od mene ili možda od ljudi općenito..

Sam zastoj je tako strašan da me silina inercije u mikrosekundi vraća u normalnu svijest i tada se dešava ono zbog čega stalno pokušavam..Gubim one misli, zaključke, informacije tak kristalno jasne i logične, gubim ih nestaju u koliziji sudaranja svjetova, normalnog i astralnog.

Ostaju mi samo mrvice, odjeci i blijede vizije koje kada imam vremena krpam kao krojač staru odjeću.

Rezultati tog krpanja se manifestiraju većinom u predviđanju budućnosti uvijek točnom, rijetko kada pojedinca, neke osobe nego većinom predviđanju kretanja društvenih zbivanja, država, kontinenata čak.

I sada dok ovo pišem smiješim se sam sebi, jer sam osoba koja nikad nije vjerovala u predviđanja, gatanja ili tome slično..

Ponekad povlačim paralelu tih svojih izleta sa svojojm prošlošću i sve sam više uvjeren da je to povezano sa jednim nesretnim događajem u kojem sam bio klinički mrtav..

Probudio sam se na čuđenje doktora, bez posljedica na njihovo opetovno čuđenje isti kao prije nepromijenjen, tako sam mislio...

Da li je moguće da sam tada dotakao nešto, možda se promijenila kemija u mom mozgu ili se čovjeku svijest mijenja samo kad je na granici smrti...

Neznam, godinama nisam uspio naći odgovor, samo se nadam da će idući puta moja iluminacija potrajati duže i da ću sa sobom ponijeti više nazad...

CATHERINE PRAYER

"To all the ships at sea,

and all the ports of call.

To my family,

and to all friends and strangers.

This is a message and a prayer.

The message is that my travels taught me a great truth.

I already had what everyone is searching for and few ever find:

The one person in the world

Who I was born to love forever.

A person like me,

of the Outer Banks and blue Atlantic mystery.

A person rich in simple treasures,

self-made, self-taught.

A harbor where I am forever home.

And no wind or trouble

Or even a little death can knock down this house.



The prayer is that everyone in the world can know this kind of love,

and be healed by it.



If my prayer is heard,

then there will be an erasing of all guilt, and all regret, and an end to all anger.



Please God.



Amen.

Komentari 5

moraš se , ako želiš komentirati
jedina
jedinaprije 5 godina

odlično

jedina
jedinaprije 5 godina

odlično.....

leeloo
leelooprije 5 godina

Fenomenalan blog ...blog koji se mora pročitati nekoliko puta u miru i tišini

lunalu
lunaluprije 5 godina

Čovjek koji ne voli sebe ne može voljeti ni druge, jer će u njima uvijek naći nešto što kod sebe ne voli


Odlican blog

merlin41
merlin41prije 5 godina

Hvala.... Drago mi je da vam se sviđa... :)

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se