Časne sestre koje nisu baš časne!?

13. rujan 2013 ob 16:08 | 153
Kad hrvatski čovjek, katolik, u jednom trenutku shvati da časne sestre nisu baš časne, da su se u mlađim danima vucarale po inozemstvu sa komunističkim i funkcionarima države bezbednosti, da prodaju ocjene, da su korumpirane do koštane srži, bude mu mučno. Upravo se to dogodilo hrvatskom branitelju Ivici Bitunjcu, heroju Trpinjske ceste i ratnom stradalniku koji je za ovu prigodu želio ostati anoniman, kad su se na njega obrušile tri tzv. časne sestre iz obližnjeg ženskog samostana želeći ga s njegovom suprugom i sitnom dječicom otjerati iz kuće u Zagrebu. Naime, Ivica Bitunjac je imao tu nesreću da njegov skromni stančić graniči s veleposjedom koje u centru Zagreba drži sporna družina Provincije Bezgrješnog Začeća BDM Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
- Te navodno časne sestre obrušile su se na mene i moju obitelj poput zmija ljutica. Sve ih je predvodila 65-godišnja Vlasta Tkalec, koja se još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća vucarala po Rimu u društvu divljih komunista i visokih Udbinih dužnosnika dok je njena domovina stenjala pod komunističkom čizmom, a priključile su joj se Kvakar Beatrica koja je neko vrijeme radila na Rebru kao medicinska sestra te osobito krvožedna Elizabeta Peršić, samozvana ravnateljica Opće gimnazije Sestara milosrdnica u Zagrebu koja prodaje djeci odlične i vrlo dobre ocjene u svojoj školi po 100 eura i cijeli Zagreb to zna, a nitko ništa ne poduzima iz straha da bi mu se mogle osvetiti - priča Ivica Bitunjac.
Objašnjava nam kako sa svog prozora svakodnevno svjedoči bludu i nemoralu u samostanu. Kada je prvi put ukazao na to, bilo je prekasno:
- Kud li sreće da sam pokorno šutio, da sam okretao glavu na drugu stranu kad su samostanom trčali muškarci ogrnuti samo ručnikom, ili pijane časne sestre kako povraćaju po ćoškovima. Ali, kako sam odgojen u strogom katoličkom i hrvatskom duhu, požalio sam se na te nekršćanske prizore glavarici samostana. Ona, umjesto da oštricu svog mača usmjeri na leglo bluda i nemorala, okrenula se na mene i moju katoličku obitelj pokušavajući me već godinama istjerati iz mog stančića, - žali se Branitelj.
Kada smo pokušali saznati i drugu stranu ove stravične priče, nisu s nama htjeli razgovarati. Ni glavarica Vlasta Tkalec, ni s. Beatrica Kvakar, a napose je s nama gruba bila Elizabeta Peršić, ravnateljica Opće gimnazije Sestara milosrdnica u Zagrebu, koja je vikala:
- Van! Gubite se van! Ovdje niste dobro došli.
Dok hrvatski puk gladuje, dok ljudi kopaju po kontejnerima tražeći komadić kruha za sebe i svoju obitelj, naš tisućljetni duhovni stožer uživa u slasti i masti izbacujući poštenog hrvatskog branitelja na ulicu bilo iz svog dvorca od oniksa, bilo iz svog veleposjeda od nekoliko hektara u samom srcu metropole svih Hrvata. Nemoćnom čovjeku dođe da vrisne stih iz poznate hrvatske pjesme: O Boze čuvaj ti naše golubove i sirotinju. Jer bogati se ionako za sebe pobrinu.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se