★ ★ Bolji od drugih? ★ ★

01. veljača 2016 ob 06:14 | 108
slika 2025827

Uvijek su ljudi znali tumačit' riječi kako im ušima godi, uvijek su izliku našli oholost da ponos znači, iskrenost običnu glupost kad sitnom probitku škodi.
Često se čudim ponekim ljudima koji su zli, ali baš onako iskreno zli, ne slučajno, jer može se biti i slučajno zao prema nekom, onako, čisto iz neke svoje vlastite gluposti iz netipičnog razmišljanja. Mislim, da su takvi stereotipi ponašanja već odavno prošli, jer ipak živimo u 21 st., ali predstavnika vidim još uvijek ima, ima ih, ima i drže se jako dobro, pustili su debelo korijenje samo tako. Vole mnogi tako. Misle da su bolji od drugih. Podrugivati se, smišljati viceve, liječiti vlastite komplekse, ukazujući na tuđe nedostatke. Neki čak i danima smišljaju pakosti kako nauditi nekom. U svojim glavama stvaraju mikro projekte kako smjestiti kajlu nekom, kako ga uništiti, kako ga povrijediti da ga sigurno zaboli što dublje i što jače.
Koliko li samo to oduzme vremena, energije i truda taj mikro projekt? Koliko li ih samo može razoriti ta osveta? Koliko one rušilačke energije pokrene u njima? Koliko bijesa i gorčine, a za što, za trenutak neke vlastite satisfakcije? Čemu?
A onda dođeš u situaciju da samo malo testiraš kvazi jačinu tih ljudi i dobiješ sasvim poražavajuće rezultate. Postaviš im konkretan zadatak, staviš ih pred gotov čin i oni tada nestaju, nema ih, pobjegnu kao da ih netko progoni. Bude to onako dosta komično, ali uglavnom očekuješ nešto sukladno s njihovim godinama. Od očekivanja ništa, dobiješ osim ništa samo jedno veliko razočaranje i to je početak i kraj priče, najčešće. I opet se pitam, zašto su ljudi svjesno zli prema nekom?
Radi nekih vlastitih strahova, radi vlastitih neispunjenih očekivanja, frustracija, ljubomore, jer nemaju samopouzdanja? Radi toga što ih je život dobro našibao pa svoje strahove liječe na tuđim leđima? Zašto? Na kraju i ako jesi iskreno zao prema nekom, šta imaš od toga? Osjećaš li se bolje radi toga? ... superiornije kad nekog povrijediš ili poniziš?
Mislim da ne, od silne zloće u sebi možeš samo zaraditi jedan čir na želucu, tanke živce, gorak okus u ustima i jako, jako puno loših i razarajućih emocija koje vremenom postanu sigurna sam - opsesivne i tada više ne staju, ne mogu stati. Jer zlo počinje iskrom zla prema jednom čovjeku i onda se kao rak širi, polako ali sigurno - metastazira, dok te ne zgrabi do kraja. Odjednom, postaješ zao prema svima oko sebe, i prema onima koji su nešto krivi, a najčešće poberu oni koji su najmanje krivi, ali, uzme te, zgrabi te i teško se tom osjećaju oduprijeti.
Mržnja najvise uništava onog koji mrzi. Život se svima osveti, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način ali stigne nas, jer naš život je, kao što često volim reći samo jedna fizika, jedan obični zakon akcije i reakcije. Sve nam se jednom vrati, i ono dobro, i ono loše, ako ne od tih ljudi kojima smo tu energiju uputili, onda od nekih drugih, ali sigurno se vrati.
Treba ipak malo ponekad stati na loptu i sagledati stvar i život malo dublje, zagrebati po površini i suočiti se s otvaranjem Pandorine kutije. Pomaknuti kamen sa usnulog srca, da uskrsne Ljubav!
Ne dajte da zavist dušu vam truje, sreća je prava kada se dijeli! Svi se borimo i svi imamo svoje probleme i svoje strahove i nikom od nas nije lako.
Svakom je teško na svoj način i svatko od nas nosi svoj životni križ onako kako najbolje zna i umije i to treba razumijeti, shvatiti i poštivati.
U ovom i ovakvom svijetu, gdje ljudi sve više nalikuju na potpuno iste horde dvoličnih i kompromisnih kalkulanata, biti drugačiji od ostatka tog poretka, je čudesni unikat. I prava je sreća biti sasvim čist, potpuno iskren u svojim emocijama i osmijehu, ne baštiniti ništa slično s takvima koji se smiju na baterije, vole na baterije i žive na baterije.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se