★ ★ Gdje je nestao čovjek? ★ ★

11. srpanj 2015 ob 10:23 | 157

Svi smo mi ljudi ali treba biti čovjek među ljudima! Ovo je prevršilo svaku mjeru! Na svakom koraku je toliko tuge, toliko suza i boli, toliko bolesti, patnje, a malo sreće, malo veselja, malo radosti i smijeha. Govori li danas tko, onako iz duše, iskreno, da SLUŠA, ČUJE i RAZUMIJE drugoga?! Ili je sve to postalo samo sebi svrha. Ili, ukratko rečeno: Puno riječi, a malo pravog razumijevanja.
Svaki dan se pitam gdje je nestao čovjek koji ima obraz, dušu i srce?... čovjek koji za sebe čuva ono što je njegovo intimno, koji kada govori nastoji da je jasan i istinit, da je sadržajan i precizan. Da li je nestao u interesu da sebi valja na bilo koji način koji mu se pruži, da li je nestao onda kada se sakrio iza stranke ili vjere, da li je nestao kada je pomislio da je bolje biti dio nečega pa kako god to bilo, nego biti ono što jesi, pa kako god to bilo... ne možeš biti čovjek ako te nije stid, ako te nije strah, i ako te nije sramota. Ne možeš biti čovjek ako nisi moralan, ako nisi hrabar i ako nisi kulturan.
I što je život? Danas jesmo i sutra više nismo... zato, ne razumijem odkud tolika zavist i pakost među ljudima? Svakog od nas čeka dva metra zemlje bez geometra i ništa drugo. Nikad mi neće bitni jasno, zašto smo postali sve osim ljudi, osim čovjeka koji u srcu nosi ljubav i toplinu, čovjeka koji saosjeća tuđu bol, raduje se tuđem uspjehu, tuđoj sreći... iz mnogo primjera koji se dešavaju oko nas vidimo koliko nam samo treba. Probudimo se ! Probudimo čovjeka u sebi, jer za to nikad nije kasno! Probudimo se dok nije kasno.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se