★ ★ Kud ovaj svijet stremi? ★ ★

14. veljača 2016 ob 23:24 | 115
slika 2030596

Kud ovaj svijet stremi?... veći dio ljudske boli je nepotrebno... razmišljam upravo o događajima koji su na društvenoj mreži trenutno prisutni... lažni prijatelji, lažni osmjesi, gorak okus njihovih malih života.
Ne gledam baš sve kroz ružičaste naočale i ne trebam opravdanja, pokušavam samo biti objektivna iz vrlo jednostavnog razloga. Kad je ljudima dosadno svašta im pada na pamet, svakakvim se mislima bave ... i bilo bi dobro da sve samo ostane na mislima. Uglavnom su to bolestne misli.
Često te misli prijeđu u djela, pogotovo kad se počnu baviti tuđim životima. Nikada nisam voljela živjeti tuđi život... živim samo svoj na kojeg sam jako ponosna.
Nisam od onih koja bi obračala pažnju na ono što ljudi rade... na njihova djela. Na riječima svatko je hrabar i sve može. Djelo je ono što ostavljamo iza sebe, ono koje govori o nama.
U dosadi malo je onih koji si nađu nešto dobro, nešto pozitivno, nešto produktivno. Ne, ne, to je sve preteško, prezahtjevno. Lakše je ovako, idemo linijom manjeg otpora, idemo se baviti tuđim životima. Kaže se, uvijek je tuđe slađe. Slađi su tuđi životi, slađi su tuđe boli, tuđe sudbine, tuđi problemi, tuđi razvodi, ljubavnice. Za sve tuđe, to nešto što nije vaše, imate rješenje, imate sve, najbolje mi je ono - da se to meni dogodilo ja bih napravio/la tako i tako, ma ona je lud/a, ja si to nikad ne bih dozvolo/ila.
Na riječima ste emocijonalno otupjeli, sretni tuđim neuspjesima i nesračama. I onda se stalno pitam gdje i čemu sve ovo vodi? Sve dok um bez nadzora upravlja vašim životima, bol stvarate sebi sami.
Bol koju sada drugima stvarate uvijek predstavlja neki oblik neprihvaćanja, neki oblik nesvjesnog otpora onome što jest. Na razini misli, otpor je neka vrsta prosuđivanja. Na emocijonalnoj razini, ona je neki oblik negativnosti. Jakost boli ovisi o stupnju opiranja sadašnjem trenutku, a taj otpor ovisi o tome koliko ste poistovjećeni sa svojim umom. Um uvijek pokušava zanijekati sadašnji trenutak i pobjeći od njega. Drugim riječima, što se više poistovjećujete s umom, to više patite. Ili bismo to mogli i ovako izraziti: što ste sposobniji poštovati i prihvaćati sadašnji trenutak, to ste slobodniji od boli i patnje - a ujedno ste oslobođeni i egoističnog uma.
Zašto um najčešće niječe sadašnji trenutak i opire mu se? Zato što ne može djelovati i zadržati sve pod nadzorom ako ne postoji vrijeme, a vrijeme su prošlost i sadašnjost, stoga bezvremeni sadašnji trenutak shvaća kao prijetnju. Vrijeme i um zapravo su neodvojivi. A ustvari vi riješavači tuđih problema imate iste probleme i u svojoj kući, možda čak još i gore, još i teže, i svaki dan se vrtite kao mačke oko vruće kaše jer ni sami ne znate odakle da počnete i, odakle da krenete krčiti put u svojoj šumi problema.
Možda to i ne želite. Možda ste tako navikli i nikad niste ni saznali da postoji bolje. Niste saznali da postoji bolje jer niste ni htjeli da znate. Ovako je lakše, u stvari je mnogo teže. Jednostavno vas je strah protrljati oči i pogledati oko sebe, pomaknuti jednu kockicu života i, možda bi i vama došlo ono nešto bolje. Kada bi vama u život došlo ono bolje vjerojatno se više ne bi bavili tuđim životima, već samo svojima. Život je jedan... sada, ako si ga sami ne sredite i ne pobrinete o njemu, neće vam ga baš nitko srediti.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se