★ ★ Maštanje ★ ★

28. srpanj 2016 ob 17:51 | 89

Ako nemamo mašte,
umiremo u zagušljivom kavezu prošlosti,
koja izopćuje iz naših sjećanja
obojene tepihe mladostnih livada
i tihu glazbu stvarnog užitka.
Duboko u srcu roj pčela ima svoju pjesmu.
U tajnom kutu čujem medenu glazbu mira.
S prolaznošću vuče nas život
u himnu entuzijazma obojene mašte.
U cvjetnoj poklon kutiji je pohranjena
ispjevana pjesma koja otvara suncu svoje lišće,
kao da joj metalna noć želi ukrasti trenutak.

Jutranja svjetlost se je naslonila na podvodnu fantaziju,
u svijet čarolije pupanja, koja želi živjeti u koraljima.
Je li to možda optička varka očiju,
iluzija uma, metafora podmorskog života?
Između grmolike morske trave nalazim
drevne nazive riba i njihov dom.
Spotaknula se preko ljudske samoće.
Valovi u svilenom ogrtaču plešu svoj valcer.
Na granici, gdje stvarnost završava, zatvaram oči.
Budim se u ozvučenoj dvorani sa šumom
mora i ljudskim krikovima zaprepaštenja.
Koraljnom grebenu dajem žensko ime.
Bez uzroka preuzima me radost pokreta.
Zaboravljam iz kojeg riječnog korita dolazim
i gdje me vode mokri pločnici.
Kao vodopad svjetlosti, presretna u duhu,
pročitala na novo cijelu genezu mojeg rođenja,
označena sunčevim pjegicama i sijajem
sjajne krivulje, kao da mi je vrijeme na novo
došlo u mutaciji velikoj grla vulkana.
Osjetila sam lagani impuls boravka na novo.
Boravak koji zahtijeva izvorne unutarnje riječi.
Napisala priču o bijegu pred slobodom.
Nebo mi je postavilo ogledalo svoje neograničenosti.

slika 2098607

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se