★ ★ Na svijetu postoje tri vrste ljudi ★ ★

17. svibanj 2015 ob 06:31 | 59
Surfam lagano, čitam te ispisane riječi na društvu... pitam se zašto neki članovi moraju isticati u kopiranju tuđih misli ili riječi na ciničan način? To je vama šala? Dajte malo svoje originalnosti da vas publika bolje upozna... da konačno shvati koliko cinizma je u vama, dvoličnosti, licemjerstva i posebnog bezobrazluka koji razdvaja taj siromašni svijet duhom. Zbog čega to radite? Da li vam to služi kao ispušni ventil kad se nalazite u virtuali? Smiješni ste mi kod ismijavanja, prozivanja, pisanja laži i sve to što činite ne vezano za društvenu mrežu? Ujedno naučite se šaliti na svoj račun.
Lako je plutati po rijeci, iz dana u dan, ne treba velika vještina i napor, ali odrediti se i biti čovjekom tj. ženom, to je već teže, živjeti, a ne živjeti i u takvom životu samo čekati gdje će drugi pogriješiti, e to je već za odabrane... to je za sumnjivce i samoljubce. To su oni koji priznaju samo sebe i svoje, to su oni koji bi po drugi puta umorili Isusa, ali ovoga puta u ljudskim srcima. Čim im se učini da je netko drugačiji, kulturniji, pametniji, strpljiviji, odvažniji, evo grobara, evo drskih bikova i krava, koji bi najradije knjižnice pretvorili u staje, to su oni koji misle da znaju, a nikada se neće potruditi da nauče, to su oni koji misle, a misli im ne hvataju tuđu misao i u tom svojem bunilu srljaju kao brojni križari protiv križa.
Zašto dozvoliti dokonima da nas iz dana u dan maltretiraju svojim prizemnostima, a mi trpimo i sve odgađamo za sutra, a sutra se nalazi samo u kalendarima budala? Velika je razdaljina između kasno i prekasno. I zato za takve članove više nema mjesta u mojem životu (odlaze pod block), oni više ne stanuju ovdje, gotovo je sa njihovom samodopadnosti... zbogom dosado... treba živjeti svoj život... iznositi svoje misli... slušati pametnije od sebe... upijati njihova znanja, a ne tapkati na mjestu.
Pogledajte se u ogledalo sve dok ne shvatite da je vaš najljući neprijatelj vaše vlastito JA. Možda vam napokon zasvijetli čarobni trenutak i shvatite da na svijetu postoje tri vrste ljudi:
Prvi uče iz vlastitog iskustva - oni su mudri.
Drugi uče iz iskustva drugih - oni su sretni.
Treći ne uče ni iz vlastitog iskustva, ni iz iskustva drugih - oni su budale.

Treba vam više tolerancije, da biste mogli shvatiti druge, trebate mijenjati sebe, to što su neki protiv svih, sa toliko bijesa, to samo govori o siromaštvu njihova duha. Onaj tko se služi kletvama, treba znati, da kletve imaju moć samo ako se u njih vjeruje.
Znam, mudar čovjek nikada ne pravi megalomanske planove, ovo nisu planovi, ovo je sada i ovdje. Zbogom uvredama, kletvama, to nije moj svijet, to nije ono što želim čitati.
Do kada ćemo zatvarati oči pred istinom i pravdom? Do kada će društvo licemjerno glumiti brigu i zabrinutost a davati samo nemar, kroničnu sporost i nezainteresiranost? Kada će izolacija ustupiti mjesto suradnji i povezanosti, hladnoća empatiji, a nemar i nezainteresiranost, brizi i podršci?
Skloni ste kriviti društvo i sustav , a uporno ne želite vidjeti da smo društvo svi mi, skup pojedinaca. Svakim svojim korakom, načinom i izborom ponašanja, utječemo na društvo u cjelini. Kada ćemo nadrasti uobičajene obrasce ponašanja?
Željela bih da svi pokušate stajati na vlastitim nogama, da odbacite strašne štake samosažaljenja i samoprezira, kako prema sebi tako i prema drugim ljudima. Zar nije ludost, stajati pored puta i zavidjeti uspješnim i bogatim, a u isto vrijeme ne poduzimati ništa za samoga sebe, misliti da su drugi obdareni posebnim vještinama, izuzetnom inteligencijom, herojskom hrabrošću, trajnom ambicijom i drugim izvanrednim kvalitetama koje ti ne posjeduješ? Zapitajte se, da li su oni svakodnevno posvećivali više vremena, sebi i svojem nauku? Da li su njihova srca brže kucala? Da li su u sve unosili više žara? Da li je u njihovim dušama više ljubavi, drugačije ljubavi nego mi sami možemo proizvesti zbog svojih prizemnih strasti i siromaštva duha?
Ne, dragi moji... sve se može postići upornošću, ništa ne pada s neba. Bog nema miljenika. Svi smo mi stvoreni od iste gline. Šta ti je sloboda, čudan i moćan osjećaj, osjećaj nove nade, jedina prava cijena je cijena koju sami sebi određujemo, ukoliko se podcjenjujemo, podcjenjivat će nas i drugi, ali ako sebe visoko cijenimo, svijet će nas prihvatiti kao pobjednike. I zato moramo znati da omalovažavanje i napadanje nisu naša sudbina. Čak i najuspješniji ljudi na svijetu pate od razočarenja i neuspijeha, ali oni, za razliku od nas znaju da nema mira bez neprilika, ni odmora bez napetosti, ni smijeha bez tuge, ni pobjede bez borbe i da je sve to cijena koju plaćamo životu.
Zanos je ono zbog čega vrijedi živjeti. Radost se ne traži, nju se samo pušta. Ljubav ne pobjeđuje, ona je pobjednik od početka do kraja vremena. Nekada smo, možda, tu cijenu plaćali dobrovoljno i lako, ali stalna razočarenja i porazi pokopali su našu vjeru, a zatim i hrabrost, kao što i stalno kapanje vode vremenom uništava i najjači granit. Ostavimo sve to iza nas, nemojmo da nam život prođe u sjenci i nemojmo se kriti iza isprika i alibija, jer mi prolazimo, a vrijeme neprestano traje. Hvala vam svima što obogaćujete moje misli, što uživam u priči čudesa, što zajedno stvaramo pokret ljudi, što pokušavamo promijeniti lice svijeta. Ako nas različitosti razdvajaju, neka nas pisanje spaja.

"NEKA BLAGOST POBIJEDI LJUTNJU,
NEKA DOBRO SAVLADA ZLO,
NEKA GRAMZIVOST POBIJEDE DAROVI,
NEKA LAŽLJIVCA NADIGRA ISTINA,
O, NEKA MRŽNJI PREKO LJUBAVI DOĐE KRAJ". /Buda/

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se