★ ★ Nesigurnost i nesklad ★ ★

20. srpanj 2015 ob 14:11 | 101

On je daleko, povrijeđen. Ne želi ni čuti za nju. Ne sluti kakav pakao joj je prouzročio, ni ne želi znati. Da je mogao, da se usudio, ugrabio bi je iz njenog gnijezda i zauvijek prisvojio kao što je ona učinila s njegovom dušom. Za njega je bilo previše i to što joj je povjerio svoje želje. Ona je bila zraka sunca koja se probijala u šumu njegovih mračnih misli. Grijala mu je dušu i tijelo. Sada je odbila maštati s njim, netom što ga je potaknula da joj se približi. Kakvu je to igru igrala? Što joj je u mašti moglo nanositi bol koju mu je spominjala? Zašto ju je cijelo tijelo boljelo? Prijekor u njenim riječima ga je sablažnjivao. -Nisam ni mislila da ti je taj osjećaj poznat. Možda ćeš ga upoznati kad upoznaš ljubav.
Stalno mu je spominjala ljubav i nije mogao da ju ne pecne frazom. Nadao se da će ju to zaboljeti, a rastužio ju je.
Nije prepoznavao ljubav u grozničavoj želji za njenim naručjem. Ako bi u mašti bili kompatibilni, razmišljao je, možda bi se jednom odvažio osjetiti njeno tijelo u svojim rukama, usnama, jezikom, zavući se u svaku poru dok ne isiše svu slast iz nje. Možda bi ga tada oslobodila, pustila njegove misli na miru.
Sada ju je samo želio kazniti za svo vrijeme u kojem mu misli odvlači od stvarnosti. Danima se zaokuplja poslom, odvagnjuje. Ona je daleko, samo ponekad je se sjeti. U podsvijesti mu nada kao crv vrti da ju nije previše obeshrabrio šutnjom, da će se ipak javiti, dati mu još razloga da uživa u svojoj taštini. Ne odgovarajući, glumio bi da mu nije nimalo stalo. Za njega je to beskrajna igra živaca. Kad mu sve češće počne navirati u misli ne ustručava se maštati da je kraj njega i usnama mu stišava uzavrelu požudu. Pruža se po njegovu dugačkom tijelu i vrelinom mu stvara užitke.
Onda bi se javila sumnja, strah bi ga natjerao da se on njoj javi, tobože nemarno...
Ona odavno zna da na njega ni u čemu ne može računati. On je stalno podsjeća na to i ako se ikad oslobodi ovog neobjašnjivog ludila samo će ga izbrisati, odrezati dio života kojeg je poharao, umjesto da joj donese sreću. Zbog straha uskraćivao je i sebi i njoj. Ona je bila dodatno obremenjena grižnjom savjesti zbog svoje ljubavi prema njemu. Sve što je zdušno gradila sad se rasulo u trenu jer mu nije odolijevala. Nije mogla zamisliti život bez njega, pogleda koji je obavija i miluje, riječi koje joj pale utrobu.
Osjećala je sreću na dohvat ruke i kako joj on ne dozvoljava da ju dotakne, uzmičući poput cvijeta na vjetru pred uznemirenom pčelom. Ne može biti bez razloga da se nekoga toliko voli.
U tišini oni su dvoje ljudi koji ne razumiju odolijevanje žudnji onoga drugog i ne usude se djelovati, pa se to bolno odricanje rasteže do agonije gdje čežnja trijumfuje nad nepovjerenjem. On će tada, ili će ona napisati poruku i na odgovor zatreperiti u nagovještaju zadovoljstva i na tren će sve biti nalik igri...


Nesigurnost i nesklad

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se