★ ★ Nezadovoljne osobe ★ ★

03. veljača 2016 ob 23:01 | 356
slika 2026714


"Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćno kad se rodi, strašno kad ojača" – Meša Selimović

Nezadovoljne osobe... svi smo mi ponekad zbog nečeg nezadovoljni. Ali ima onih koji su nezadovoljni sa svime cijeli svoj život. To nezadovoljstvo je veliko zlo.
Pitam se, što je to u tim osobama tako prokleto da gotovo nikad nisu zadovoljne. Prokletstvo samo takvo, beskonačno i stalno se vrte u krug... uvijek nešto žele, ako imaju malo onda žele više, ako imaju to nešto više onda ni to nije dobro i onda žele još više. I nikako da sami sebi kažu, ok, sad mi je dobro, imam to što želim i sada sam sretan ili sretna. Otkud im ovo kronično i sveobuhvatno nezadovoljstvo, kojim ti ljudi zagorčavaju život i sebi i svima oko sebe? Kronično nezadovoljnim osobama sve smeta. Čak i ono na što drugi ne obraćaju pažnju ili čemu ne pridaju poseban značaj. Ništa njima nije dobro, ništa po njihovoj volji. Takve osobe kao da bose hodaju po trnju. Teške su okolini - šire svoje loše raspoloženje i svoj jad, teže da drugima pomute duševni mir i pokvare svako zadovoljstvo. Tako je u svim segmentima njihove psihe, uvijek dovoljno nezadovoljni onim što se im nudi i onim što imaju. Tako je valjda i u ljubavi, uvijek ganjaju ono nešto što im je nedostižno, ono nešto neuhvatljivo.
Njihovi zahtjevi su preveliki jer sebe smatraju daleko važnijim nego što to stvarno jesu. Protivriječni su jer su te osobe u sebi protivriječne. Svoje zahtjeve doživljavaju kao pravo koje im pripada i kao potvrdu vlastite umišljene veličine. Ti su zahtjevi istovremeno beznadežan pokušaj da se izglade unutrašnje protivriječnosti, tako što će svaka od protivriječnih potreba biti zadovoljena, što je nemoguće. Uleti im u život osoba sa svim svojim kvalitetama upravo onakvu kakvu očekuju, kakvu žele. Osoba koja ih voli, koja ih poštuje, osoba koja je od riječi i stoji iza svojih postupaka i djela. Osoba koja otvoreno i iskreno kaže ono što želi i ono što čekuje.
I onda što se najčešće dogodi? Dogodi se to da im ni ta prekrasna osoba nije dobra, jer nema ono nešto. Nema ono nešto vražje u sebi što bi im raspirilo maštu, ono nešto divlje i nedostižno u sebi. Ono nešto što tjera na borbu, na opstanak. I onda nakon što tu divnu, krasnu i dostižnu otkantaju samo tako, bez pardona, u život im uleti ponekad upravo ona druga, ona suprotna... ona demonska... za koju svjesno znaju da nije baš dobra i poželjna prilika u životu ali... to je to... s tom osobom nikad ne znaju što ih čeka, ta osoba im kaže da će ih nazvati i ne zove 5 dana, osoba s kojom ne znaju na čemu su i što ustvari žele. Osoba koja je nedokučiva i gotovo neuhvatljiva. Ta druga osoba je fatalna, privlačna i ima ono nešto što pali maštu kao šibicu ali s tom osobom nema budućnosti jer ona nije sposobna brinuti se ni za svoju budućnost, a kamoli za još nekog. I tako, onog divnog otkantaju, a za ovim demonskim pate. Zar ti ljudi nisu prokleti? Nikad im nije dobro... uzrok tog stalnog nezadovoljstva je u prevelikim, često neostvarivim i protivriječnim zahtjevima koje ovakve osobe tvrdoglavo postavljaju. Sve za njih mora biti nešto posebno, izuzetno. Njihovi zahtjevi su preveliki jer sebe smatraju daleko važnijim nego što to stvarno jesu. Protivriječni su jer su te osobe u sebi protivriječne. Svoje zahtjeve doživljavaju kao pravo koje im pripada i kao potvrdu vlastite umišljene veličine.
Ti su zahtjevi istovremeno beznadežan pokušaj da se izglade unutrašnje protivriječnosti, tako što će svaka od protivriječnih potreba biti zadovoljena, što je nemoguće. Ima u kroničnom nezadovoljstvu još nečega što ga čini tako žilavim. Ne samo da su zahtjevi preveliki i protivriječni, već stalno nezadovoljna osoba budno vreba bilo kakav povod da se za nešto zakači. Najteže joj pada kada je sve u redu. Takva osoba vjeruje da je nezadovoljna svijetom, koji nije na visini njenih očekivanja, a zapravo je duboko nezadovoljna sobom i nezadovoljstvo sobom projektira na vanjske okolnosti.
Neostvarena osoba je nužno nezadovoljna sobom, a zatim i svime oko sebe. Prepreka koja stoji između nezadovoljne osobe i beskraja životne radosti, mira i ljepote koja je u svakom trenutku prisutna posvuda je sklonost i navika dubokog poistovjećivanja s osobnim ego identitetom. Uzimaju ovaj život i same sebe previše ozbiljno, pripisujući si posebnost, važnost i imaginarnu nadmoć u odnosu na druge koja ne postoji i koja nikada nije postojala u stvarnosti osim kao posljedica vlastite zablude o tome tko uistinu jesu.
Najbolji način da sebi pomogne je da krene putem samoostvarenja. Te osobe moraju početi "brinuti o sebi," poboljšati sebe i pomoći si. No, mnoge te osobe rade suprotno: zanemaruju sebe, ozlijeđuju i obmanjuju se. Sreća ne leži u stadima i ne u zlatu. Dušu nezadovoljnog čovjeka blagoslivlja demon. Ako je to tako, onda se mora povući sva radost iz sebe, to je pisao već Demokrit, prije više od 2000 godina.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se