★ ★Nježno vraćanje u prošlost ★ ★

20. svibanj 2015 ob 02:11 | 39
Ponekad, polako se vratim u prošlost i razmišljam o nama. Igra svemira i naš potpuno neočekivan susret.... o neobičnom dodiru naših duša i ostvarenju dugogodišnjeg sna... o otvaranju vrata koja se dugo nisu otvarala. Kao dva romantičara novog doba, koja još posjeduju taj neki duh nježnosti i pažnje. Koja još ljubav žive, a romantika nam je u krvi.
Nisam ni slutila da će susret s tobom otvoriti vrata iza kojih se pruža neobično prostranstvo. Meni sasvim nepoznato i mojim koracima do tada sasvim skriveni. Osjetila sam da smo jedno u dva tijela. Ljubav nisam tražila u tvojim potezama, niti u onome što govoriš ili činiš.
Osjetila sam da ti si rijetka duša koja vidi jače, dublje, snažnije, koja osjeća i prodire do onih tajnih kutaka. Odmah si me razumeo i prihvatio bez riječi. A ja te vidjeh i osjetih u dimenzijama jačim od ove stvarnosti. Polako si počeo otvarati ladice, koje drugi se nisu usudili otvoriti.
Kad pogledao si me prvi put ni slutila nisam da će mi se u očima tvojim cijeli svijet ogledati. Svijet u koji si me poput nevjeste na rukama svojim prenio preko praga. S tvojim zadovoljnim osmjehom na licu... onako baš kao onaj, tko već odavno poznaje te prekrasne boje tog svijeta. S tim osmjehom na licu uzeo si moju ruku i korak po korak, vodio me na sva ona mjesta na koja sam bila samo u svojim dalekim snovima. Htjela sam sve odjednom dodirnuti... žureći i strahujući da ću se i ovaj put probuditi, i shvatiti da je opet sve ovo bio samo san. Jer jedino vrijedno i lijepo, slatko i nikada dosadno, tvoje su usne, naše ruke isprepletene u vatri i nježnosti čiste, nepatvorene ljubavi. Bez tebe, u meni nema ničeg van mene same.
Strastven, smiren i pun ljubavi, svaki moj užurbani korak, zaustavljaš svojim nježnim dodirom... da shvatim i osjetim da ovaj put ne sanjam. Da je svaka boja stvarna... da u svakoj boji što se prelijevaju jedna u drugu, u svakoj od njih smo mi, ti i ja. Ti moja srodna duša, nježnosti moja, ti koji zaista znaš svaku moju dimenziju... svaku moju boju i nijansu... sve moje zanose, krikove, uzdahe, opipljivosti, apstrakcije, sjene i odraze, poglede i osmjehe.
Kad dodirnuli smo se prvi put... ni slutila nisam da nećemo nikad zasitit' se dodira.Sad mi govoriš da sam nestašna djevojčica, jaka, hrabra i pomalo luda sa svim tim snovima, zanosima, žudnjama... neobično-obična i da sam ljubav. Tada, ja ne vidim sebe već tebe... samo se zrcalimo. Često te gledam i razmišljam o tvom najdubljem razumijevanju ljubavi... o tvojoj postojanosti kojoj se divim... o tvojoj borbenosti koja me inspirira.
Nakon toliko godina još uvijek su mi sve te boje svaki put drugačije... svakim tvojim novim dodirom... nastane neka nova nijansa, u kojoj se utopim... iz koje ne želim izaći. Zahvaljujući tebi i tvojoj ruci što moju čvrsto i nježno čuva. U svakom stisku tvoje ruke sjetim se svih tvojih riječi... da su sve ove boje tu samo zbog nas... iza onih vrata koja smo otvorili... svijet prekrasnih boja u kojeg smo ušetali... svijet prekrasnih boja kojeg stvorili smo mi. Svaka od tih boja što svojim stapanjem jedna u drugu čine predivnu sliku beskrajne duge. Svaka od tih boja nije ništa drugo već smo mi. Ti i ja, i ono što je u nama... ono što jedno za drugo, u sebi imamo... ono što jedno drugome dajemo. Samo radost i ispunjenost. Novi životni krug, novi izazovi i sama radost. Hvala ti!!.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se