★ ★ Nosim te u sebi ★ ★

17. svibanj 2016 ob 01:35 | 203

Dvije zvijezde. Ona i on. Svaka na svom djeliću neba, na svojoj životnoj stazi živjele su mirno ne znajući jedna za drugu. Sjale su svaka svojim sjajem vjere, ljubavi, nade, dobrote i praštanja. Svaka svojim sjajem u mnoštvu ostalih, stvarale su nebeski hram mira i svjetlosti. Jednog dana nad nebeski hram mira svjetla nadvilo se zlo tame koje je gušilo njihovo svjetlo ostavljajući za sobom beskrajno ledeno hladni mrak i pustoš. U hladnoći i pustoši našla se ona, izvan svoje životne staze.
Vlastita svjetlost više nije bila dovoljna za sigurnost i spas. Bez sjaja svjetla drugih ostajala je u nemilosti ledenoga zla, nesretna i napuštena. Njen vapaj nije dopirao do mase. Tonula je sve više u hladnoću tame. Imala je jednu jedinu slabašnu zraku svjetlosti. Ispustila ju je kao posljednji vapaj, ostavši bez mrvice snage, misleći na kraj. Ali, gotovo ne vjerujući ugledala je jednu ispruženu zraku koja ju je dodirnula, potom još jednu, dvije. Činile su siguran, topao životom nadahnut zvjezdani ležaj.
Osjetila je ponovo dah života u sebi. Zračila je beskrajnom zahvalnošću za razumijevanje, požrtvovanje. Bezbroj riječi hvala, u znak zahvalnosti. Kako se još više, jače zahvaliti?
- Gledati i slušati – rekao je ON - i najtoplije i najjasnije zvijezde bez svoje volje mogu biti zarobljene mrakom, kad vidiš da koja gubi sjaj ispruži prema njoj zraku topline i svjetlosti. Ne čekaj!
- Kako je prepoznati, kako znati?
- Znat ćeš! Osjetit ćeš! Sada nosiš u sebi zraku mene. ~ Nepoznati autor ~


Nježnosti moja, zračimo toplinu, a nikoga s time ne ranjavamo. Naša vatra nikoga nije još spržila. Puno je vremena prošlo od onog toplog ljetnjeg dana. Tiho smo se pratili i na sretnom osmjehu mom
vidio si da konačno sam uplovila u sopstvenu luku sreće, nošena pjenušavom snagom valova ljubavi što srca nam spajaju u jedno.
Dimenzijama nesputanih vidika, samo tvojih koraka slobodnih... odveo si me tragom snova do neopisive sreće. Puno je riječi izgovoreno sa osmijehom il' suzom u oku. Našoj ludoj mašti prepunoj strasti ni samo nebo ne vidi granice. Samo ti me pažljivo slušaš kad govorim, jer sve što govorim tebi je važno, sve što se meni događa i ti proživljavaš, sve moje sreće i tuge su i tvoje sreće i tuge. Prepoznao si u meni istinsku, zrelu ljubav koja je aktivna, koja daje sve badava, koja voli ne očekujući ništa zauzvrat, čak i neovisno o ponašanju druge osobe.
Osjetio si moje preuzimanje inicijative, unošenja života, opraštanja mnogih slabosti, propusta i da ostajem vjerna do kraja. Znaš, da aktivno volim druge jer dokazala sam ti da volim samu sebe, tj. zdravi, plemeniti dio mene. Mislim na ljudskost, spontanost, otvorenost, optimizam, širokogrudnost, spremnost na učenje, plemenitost, svetost. Tu ljubav prema sebi koja znači svijest, dužni respekt, zahvalnost i priznanje Stvoritelju zbog brojnih duševnih kvaliteta kojima nas je obdario, jer i ti to nosiš u sebi. Zato je iz nas proizašla težnja i potreba za povezivanjem. S tobom se osjećam baš ovakva kakva jesam.
Tvoje razmišljanje, činjenje, osjećanje i tvoje govorenje smjenjuju se u krugu, zvane život, kontinuitet i promjene. Naša prošlost je kao luka iz koje su isplovili svi brodovi noseći želje i snove, jedreći put novih danas i sutra naše budućnosti. U našim životima kao i u glazbi sve one važne i veće promjene ritma i melodije upisane su sitnim, gotovo neprimjetnim notama, koje ne izgledaju važne, a iskre energijom za nove korake. Poštujući ono što imamo, dodajući tome sitne note djelića koje priželjkujemo, njegujući naš odnos, dopuštajući životu da odškrine vrata novim zanimljivostima, novim događajima, dopuštamo da se mijenjamo kroz nas.
I tako danas, i tako sutra, ukorijenjeni krilima u onom što je prošlo i otvoreni za ovo sada i ono novo što dolazi. Naša otvorenost je spremnost volje da prima. Naše želje i snovi su kompas koji uvijek usmjeravaju naše živote određenim putevima kada si dopustimo željeti i sanjati i onda kada se tim putem nije lako kretati potpuno sigurnim koracima. Našu jubav samo treba doživjeti, osjetiti snagu njenih krila, koja nas podiže do neba. Opijamo se zavodljivim mirisima ljubavi naše, gubeći razum u tajanstvenom svjetlosnom tunelu do nedodirljive dimenzije. Kako da ne budeš voljen kada srce je tvoje najljepša glazba što notama ljubavi ispunjava sve moje trenutke... dušom mi zalepršaju glasovi sreće, jer naš život je bajka... VOLIM TE!

slika 2064235

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se