★ ★ Nova rađanja ★ ★

29. lipanj 2015 ob 13:04 | 136
Dušo moje duše, ti znaš kako je moja mladost isčeznula... a sada u tvom prisustvu, srce mi kuca kao novorođeno. Hrabro i dostojanstveno me tjera samo naprijed. U blizini tvojoj razumijem vjetrove i toplinu sunca. Pretvaraš riječi u djela i pun si pozitive.
Zaista se opajamo najopojnim dijelovima sebe. I to uvijek ispočetka, poput djece koja ne mare za savjete od starijih... ne slušamo niti sebe, jer da slušamo, promijenili bismo se u ime razuma. Ali ne! Čežnja nas opaja koju ne tjeramo. Utopljava nas, grije iznutra, smiješi se očima. Ne nosimo žigice sa sobom, ali nasumice vatru palimo i ni sa čim je ne gasimo. Zajedno se osjećamo toliko jako, svaka naša kap krvi i titraji naših duša, polako nas vode do onoga kuda želimo ići... volimo nova rađanja i volimo se hrvati sa svojim granicama.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se