★ ★ Pjesma tebi ★ ★

28. svibanj 2015 ob 09:32 | 57

Razmaknuvši visoku travu i paprat
sve dublje si u mom svijetu,
dostojanstveno koračaš uz mene
stazama koje vode od ljudi
gledajući me u oči,
pružaš ruke i grliš blago i nijemo
mene neshvatljivu i ranjivu ženu
što druguje s prirodom.

Zaobišavši močvare i glibove
sve dublje si u mom svijetu,
želiš se uspeti sa mnom
na najviše stablo u dolini i doticati vjetar,
prepoznati oblake koji kruže u ljudska srca
i prenose šapate juga zapadu
nježno, lomnjivo i jutarnje božanstvo
što dođoh iz daljina.

Sve dublje si u mom svijetu
i ja ti iskreno vjerujem,
uzimam te za ruku i pokazujem ti
jelenske lugove i gnijezda sova,
želim te ovjekovječiti s drhtajem prepelica
i jekom srca kraj izvora,
blago, neshvatljivo i djetinje božanstvo
što si poželjeo biti moj.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se