★ ★ Postojanosti kojoj se divim ★ ★

20. svibanj 2015 ob 01:31 | 51

Tebi, nježnosti moja, kojeg vidim i osjećam
u dimenzijama jačim od ove stvarnosti,
koji zaista znaš svaku moju boju i nijansu,
sve moje zanose, krikove, opipljivosti i apstrakcije,
tuge i samoće, sjene i odraze, poglede i osmijehe,
u mome srcu tvoje ime odavno piše
i što smo više skupa to mu više nedostaješ,
o tvojoj postojanosti kojoj se divim,
tvoj lik kad ugledam cijelim tijelom zatreperim,
osjetim neodoljivo jaku želju da ti se pokorno privučem.


U nekim fluidnim stvarnostima,
dimenzijama objašnjivim i neobjašnjivim,
ti si oduvijek i zauvijek video ljepotu u meni
i onda kada nisam još znala da sam ljubavna,
ali nisi govorio previše i samo si se smijao,
a sada dok mjesečina u ponoć sjaji,
tako se mazno istražujemo,
iz srca nam se obruši lavina najjačih osjećaja,
kroz suze radosnice riječi se prospu,
uvijek i zauvijek voljet ću te!


Nas dvoje smo rijetke duše koje vidimo,
jače, dublje, snažnije i koje se usudimo vidjeti,
i prodiremo do onih kutaka tajnih pomalo u nama,
jer zaista volimo i potpuno,
hvala ti što me vodiš tako lijepo,
na tvojem se srcu moje poji,
za tvojim srcem moje srce kuca,
ono zna da u njemu zauvijek ostaješ,
pa kada te nema ono poludi,
bez tebe u srcu bila bi praznina,

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se