★ ★ Prekretnica ★ ★

20. srpanj 2015 ob 14:07 | 103

Nije mu bilo suđeno prije, otkriti ono mjesto u dnu njene duše kojim je vladao. Tek u trenutku stapanja njihovih pogleda prodirao je do kutka tajanstvenog i dobro skrivenog, nesvjestan vlastitig preobražaja. Iako mu je žarilo utrobu, prihvaćao je to samo kao odraz goleme čežnje. Omalovažavao je skoro sve osim prizora njenog tijela i izmaštanog dodira koji ga u samoći nagoni na pomisao kako i ona doživljava isto.
U njenom odsustvu sustižu ga gorčina i bijes navodeći ga da ju okrivljuje za sve, za vješto pretvaranje i što naizgled ne pridaje nikakav značaj njegovoj muškosti, dok on sluti njezin duboko potisnut nemir.
Govorila mu je o ljubavi. Ljubav je njen život, kao i riječi. On priznaje samo blještavu rječitost požude, a ljubav se ne usudi prigrliti onakvu kakvu mu ona nudi. Razdaljina između njih čini ga sigurnim pa s blagim prezirom gleda na njenu iskrenost i potrebu za njegovom blizinom. Dok pred njim razotkriva sebe skrivenu od drugih, on uzmiče, nazirući u svakom njenom postupku zamku.
Oglušujući se na njene osjećaje, vrijeđajući bezobzirnošću svaki djelić njene duše, pokoran je svojoj slabosti. Spasonosno je okrenuti joj leđa čim mu se pruži prilika, ne čekajući da ona učini to prva.
Siguran je, ona neće odustati od njega jer joj je, preobražavajući ih iz važnog u nevažno, prokazao svoje žudne misli. U samotnosti, one su mu davale moć. Tamo i tada je njima apsolutno vladao, ne tražeći dokaz ljubavi. Nikada joj ne bi priznao kako ne bi znao živjeti bez samoće u kojoj je ima samo za sebe, jer siguran je, nikad ne bi mogao ispuniti njena očekivanja. Ipak, nije se mogao oprijeti trunčici sumnje: nju se ne može posjedovati, svoja je i samosvojna.
O njezinim snovima nije htio slušati. Oni su samo poimanje ljudskog uma, a ne proročanstva. Njene su riječi bile mu bliske kao život. Nevjerica je ta koja mu nije davala potpuno uživanje. Kada bi im dopustio da zažive, više ne bi mogao udahnuti bez njene blizine.
Brisao je sjećanje na njezin lik, oči koje ga prožimaju iznutra i tu tugu skrivenu iza osmijeha.
Nije pristajala biti ljubavnica. Ta ju je misao vrijeđala. Maštajući bila je s njim, tažeći osjećaj koji joj bi svetinja. Shvaćala je ništavnost njihove veze u tom zbunjujućem zapletu sudbine, ali ju nije prihvaćala.
Njihovi susreti su složeni obredi, gdje su im unutrašnjosti uzbibane zbog pogleda pukog divljenja. Vrijeme u njegovoj blizini trošila bi govoreći o nevažnim stvarima. Važno će prešutjeti: za njega želi život ispunjen svime što ona već ima kako bi osjetio prožetost. Izvan tih trenutaka, znala je, predstoji borba sa stvarnošću u kojoj njega nema gdje, skrivajući pogled, odlazi kao da maločas nije postojalo, uvijek isti, nemaran i tobože hladnokrvan. Ponekad je zbog toga poželjela ne vidjeti ga, ali misao o tome je samo zraka čiju oštricu osjeća i spremno je od sebe odbija, neumitno spoznajući kako samoj sebi nikad nije pripadala toliko koliko njemu. S tim otkrivenjem raskrinkana je pred sobom samom na dubok nepojmljiv način, što blago nagovijesti neopozivu prekretnicu u njihovom izuzetnom odnosu.


Prekretnica

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se