★ ★ Prkos ★ ★

04. rujan 2016 ob 01:54 | 113

U želji da zaboravimo hladne
okove spolja nam nametnute,
kao dva nestašna djeteta smo se
prepustili ludosti koja nas
vodi ulicom prkosa,
eto, baš nećemo poslušno
obići svaku baricu.

Baricu sa svojom strogom
nametljivošću koja pokazuje
kakvi moramo biti kako drugi žele,
a odavno smo prepoznali u sebi
osjećaje nestašnog djeteta
i sva pravila kao divlje kapi ih svojim
prkosnim koracima podižemo ludo.

Eto, baš hoćemo da pršte oko nas
sve ludosti naših nesputanih želja,
godinama utapane u neke slike
strogošću i hladnoćom uokvirene,
eto, baš hoćemo da vinemo se k nebu,
raspustimo maštu i trenutak jedan,
u vječnost da se pretvorimo...

Što je vrijeme?
Što su naše godine života koje brojimo?
Osjećamo tu slast nestašnog prkosa u nama,
dohvaćamo visine maštom svojom
bježimo odavde gdje sve već dobiva
opori okus ustajalosti,
zato podižemo svoj svijet nježnosti.

Eto, baš možemo zavrtjeti tek jednim
pogledom iz dubina naših očiju,
u smjeru naših probuđenih želja
i postati putnici kroz vrijeme,
usmjeravati postojanje naše
nekim novim neistraženim
dimenzijama nesputanih vidika.

Eto, baš možemo
kao dva nestašna djeteta,
naše slobodne korake
usmjeriti snovima
do naše zvijezde sreće,
živjeti život pun ljubavi,
nježnosti i strasti.

slika 2103703

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se