★ ★ Rijetke su iznimke ★ ★

20. listopad 2015 ob 18:05 | 181
slika 1982873

„Danas nitko nije normalan, svi su pomalo ludi ili neuravnoteženi, ljude opsjedaju njihove misli. Njihova percepcija svijeta je djelomična, nepotpuna. Njih je žive pojeo vlastiti ego. Misle da vide, ali griješe, sve što su u stanju učiniti je projicirati svoje ludilo, svoj svijet, u svijet oko sebe. U tome nema jasnoće, nema mudrosti!“ Ovo su riječi Taisena Deshimarua, velikog japanskog zen majstora.

Surfajuči po internetu stižemo na različita mjesta gdje susrećemo različite osobe, njihova razmišljanja, priče i stihove; gutamo sve i svašta što nam dođe pod oko. U tom ponuđenom virtualnom svijetu teško možemo razabrati i pojmiti što se ili tko se krije iza naslaganih slova, privlačnih sličica i romantične glazbe. U virtualnom svijetu ljudi izmisle svoje novo ja, prikazuju se ljepšima i boljima nego što stvarno jesu... upletemo se u mrežu njihovih slatkih riječi i stvaramo sliku da smo sreli predivnu i osjećajnu osobu. Mnogi su toliko duboko u priči koju nam naša kultura priča, da rijetko (ili nikad) uspijevaju vidjeti dalje od nosa. S vremenom postajemo ovisni i s nestrpljenjem čekamo na novu zajedničku šetnju po rubu zbilje. Većinom ostajemo u tom carstvu mašte vjerujući kako smo pronašli svoju oazu u kojoj se možemo otvoriti i otkriti najdublji dio svog uma. Kad bi promatrali stvari slobodna uma, neopterećena ideologijama i dualitetima, onda bi ih vidjeli potpuno drukčijima nego u obliku u kojemu nam se nude kao samorazumljive.
Uljuljani u taj virtualni svijet, poželimo čuti živu riječ i zamišljeni glas, doživjeti boju tona i upiti vibraciju s druge strane. Tada dolazi do velikog razočarenja ili potvrde da se na vrijeme javila intuicija... puno je onih koji se s lakoćom izražavaju ostavljajući tragove na bijeloj podlozi, preslabi u govorničkim vještinama... iako, «papir» svašta trpi. Istina, mnogo toga je lakše i jednostavnije napisati nego reći, svi smo mi pomalo nesigurni u «životu uživo». Rijetke su iznimke u slučajevima kada je čovjek i izvan ovih granica onakav kakvim se predstavlja, pa se idila nastavlja, jer čudesni su putevi elektrona.
Ipak, najviše od svega me zanima moj život, a onda životi ljudi koji su mi bliski, koji me okružuju, s kojima dolazim u stvarni kontakt (a ne imaginarni, kroz medije, časopise i slično)... živim svoj život potpuno, više sam promatrač, a manje učesnik, a onda kada odlučim biti aktivna i djelovati, moje djelovanje dolazi iz mene, ne iz vana.
Zato se često pitam jesu li ljudi dovoljno svjesni da se u liku iz njihove mašte može naći i netko sasvim drugačiji od prezentiranog, netko tko je zapravo emocionalno vrlo prazan i hrani se tuđim osjećajima krijući svoju hladnu i bezosjećajnu stranu, netko tko se boji stvarnog života pronašavši mjesto na kojem može liječiti svojei lako sk frustracije?
Ne želim razmišljati o drugima... ne želim uzaludno dijeliti dio vlastite životne energije. Jeli oni to uistinu zaslužuju? Neeeeeee... jednostavno ih ostavim u plićaku njihovih zabluda!

Komentari 4

moraš se , ako želiš komentirati
roketa
roketaprije 1 godinu

i tanka je crta svijeta reale i virtuale

Mima_H
Mima_Hprije 1 godinu

a, e, tanka je crta između genijalnosti i ludosti :)))))))))))))

roketa
roketaprije 1 godinu

a'e .. nit je život ono što mi sanjamo i planiramo i o čemu razmišljamo
život je ono što živimo .. iz dana u dan ,,,

Mima_H
Mima_Hprije 1 godinu

a,e, svi pravi životi su lijepi i teški. :)))))))))))))))))))))))))))))))))

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se