★ ★ Svaki čovjek je za sebe misterija ★ ★

15. siječanj 2016 ob 21:55 | 57


Svaki čovjek je za sebe misterija i svatko ko kaže da dobro poznaje nekoga u virtuali, treba dobro da se zamisli. Svatko čini svoje odluke i ima svoj izbor. Svi smo mi krojači osobne sreće kao i nesreće. Nekim ljudima je jako teško priznati da si sami odabiru životni put kojim će ići.

Naravno, kad bi svi mislili isto bilo bi grozno, dosadno i monotono. Ovako je zabavnije, a i točno je na kraju krajeva... uvijek im je lakše kriviti onog nekog drugog za boli, za neispunjene želje, za prevelika životna očekivanja, uvijek, ali baš uvijek svi su krivi osim njih samih, ali baš svi.
Mnogima je teško živjeti sa spoznajom da su sami kreatori svojih života... teško im je prihvatiti krivicu da su si sami krivi za neku bol u životu, za neku tugu - ipak im je lakše kriviti muža, roditelje, sustav, državu, prijatelje, susjeda ili ne znam već koga, a nikako ustvari da shvate da su si sami krivi.
Nitko im nije kriv osim njih samih... sve je stvar izbora i kako si sami napravite u životu tako će vam i biti.

Dok živim vlastiti život bez da štetim tuđem, dobro je i nitko mi ne smije prigovoriti nizašto. Dakle, trudim se biti iskrena, ali i na distanci. Zaključila sam, da trebam biti ono što osjećam u datim trenutcima i situacijama. Da se vodim svojim instiktima, kako u datim situacijama, tako i u odnosu sa ljudima. Najgore, a možda i najbolje od svega je što ljudi ne znaju moju realnu priču. Nitko, ali nitko ne zna moje stvarno unutarnje stanje.

Mogu da nagađaju, izmišljaju, umanjuju, veličaju, mogu da pričaju kako su me negdje vidjeli, kako me poznaju, ali to je sve tako daleko od mene, i onog mojeg u meni. To što sa nekim provedemo nekoliko trenutaka u virtuali ne znači da me poznaje. Ljudi se tako lako razbacuju s riječju „prijateljice“, a pojma nemaju kako se zovem... pa razni paranoidni zaključci... uglavnom se mnogima debelo nasmijem kad im pročitam blogove ili razne izjave na društvu... mnogi ni sebe ne poznaju koliko treba, a kamoli mene.

U svakom čovjeku postoji nešto što se zove duboka intima, i to je prostor u kome imaju pristup samo odabrani. Kad mi netko nepoznat postavi neka intimna pitanja na koja ne želim odgovoriti u detalje, jer to je nešto moje i osobno... onda ili odgovorim diplomatski ili što kraće bez isuviše nepotrebnih detalja, jer kako sam rekla, to je nešto moje a to moje čuvam i zaiste nisu potrebni detalji, pogotovo ne nekim prolaznim virtualnim nickovima.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se