★ ★ Sve će ostati iza nas ★ ★

29. ožujak 2016 ob 12:08 | 103

Ulovim se često kako mi misli odlutaju u tvoj svijet,
glas tvoj budi mi sjećanje na jučer,
zato pjesmu ti pišem, dječače sneni,
osjetih te, osjetih izdaleka, dodirom bez dodira,
mislima kroz vrijeme protkanih samoćom,
riječima duše što voljeti znade,
s osmijehom na licu, čežnjom u srcu...
Sjećam se prvog dodira tvoje postojanosti,
koji me oblikovao u ženu punu strasti,
drago moje čarobno stvorenje, ništa nisam zaboravila,
ponovo želim tvoju nježnost da osjetim,
da me tetoviraš svojim ugrizima, da me obilježiš svojim dodirima,
ljubeči me divljački grubo i nježno istovremeno,
pokrećući želju da se prepustim čarima tvojim...
Sutra je novi dan i život teče, ne postoji bol ni jad što proći neće,
sve će ostati iza nas dok vrijeme leti, zastani barem malo,
svega se, svega sjeti... otvori prozor snova, šapni moje ime,
poslusaj šapat srca, i ne budi čovjek koji se ljubavi i osmjeha boji,
već ljubi strasno, pohotno dok šetaš u trenu jave, barem malo me osjeti,
u ovom razbijenom vremenu, bili smo u vatri, bili smo u beskrajnom ponoru,
bilo je duboko, svijetlo i visoko... čujem te, ne okreći mi leđa...

slika 2045483

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se