★ ★ Ti koji me činiš živom ★ ★

15. srpanj 2016 ob 16:14 | 120

Lutam šumom svojih šarenih misli, jer one nikada ne šute, one govorom bude ili stišavaju moj nemir... te misli svakoga trenutka dotiću tebe... čudno i nepodnošljivo je vrijeme bez tebe... osjećam se tako uznemireno... nedostaješ mi u ovakvim i sličnim danima... žudim trenu kad bit ćeš tu... nedostaje mi tvoj dah i tvoja duša. Tvoj osmjeh, dragi kojeg nosim u sebi. Nedostaje mi toplina tvoga tijela ... ti koji gradiš sve moje snove... ti koji me činiš strastvenom... ti koji me činiš živom. Za ljepši dan ne treba mi mnogo, par tvojih riječi bi bilo dovoljno da osmjeh sa mog lica ne silazi i da daleko u mislima lutam sa tobom.
Volim kad ljubav nas sjedini, kad priđeš mi blizu, bliže, najbliže... kad tijela nam se i duše dotiču.Tvoja tiha šaputanja što izranjaju iz tišine. Tvoji nježni dodiri što ostaju na mojoj koži.Tvoje meke usne što gutaju moje.
Duša se moja sama tebi otvorila kao da ima svoju volju, prepoznala je nešto u tvojoj duši i zagrlila je kao svoju... ti stanuješ u meni i kada nisi tu. Volim da mislim o tebi, onda me osjećanja ponesu tamo gdje nisam očekivala da ću ikada stići, putevima kojima inače ne idem, putevima ljepšim nego što sam mislila da postoje.
Pogledom tražim tvoje tople oči. Napisala sam već tisuće riječi, stotine rečenica tebi, o tebi, za tebe. Ono najvažnije, ono najljepše, ne mogu napisati, izreći, objasniti. To možeš osjetiti samo u mom pogledu, dodiru i svakom otkucaju srca koje je tvoje. Ljubav si ti... radost u cijelom mom biću svaki trenutak s tobom. I svaki put mi isto nedostaješ, i još više fališ.
Koliko je tvojih koraka zabilježeno u hodnicima mojih misli. Koliko je tvojih pokreta zapečaćeno u radionici mojih čula. Koliko je tvojih riječi utisnuto u pore mojih sjećanja. Koliko je tebe u meni sa svakim tvojim ulaskom na moja vrata.
Možda zbog onog nečeg što si dodirnuo unutar mene ... onog nečeg što si dodirnuo riječima, nježnošću ... onog nečeg što sam osjetila kad sam utonula u tvoje naručje. Ti kao da si od prvog trena znao da u meni čuči dijete ... dijete željno neistraženog svijeta igre i ljubavi... iako djeca već odavno nismo ... već odavno smo oboje odrasli ... ti si mi poput nekog dječarca ... poput onog dječarca za kim sve djevojčice iz kvarta lude .
Slobodu koju osjećamo zajedno. Kad me slušaš s pažnjom koju mi nitko nikada nije dao. Kad dijelim s tobom svoja pitanja i strahove, a ti me slušaš i razumiješ. Kad mi pročitaš misli. Spoznaja da si uvijek uz mene, spoznaja da imam tvoju podršku i razumijevanje u svemu što radim. Kad me maziš i smiješ se jer se previjam od užitka. Sposobnost da svojom prisutnošću uneseš sunce u najveći mrak. Kad mi šapućeš nježnosti dok me beskrajno strpljivo i polako uzimaš i držiš u naručju kad se izvijem u ekstazi, a suze zahvalnice se razliju niz obraze.
Kad si beskrajno vjerujemo. A u tvom naručju je tako lijepo... poput onog osjećaja kad se dijete odgurne od tla i u udobnoj ljuljački zanjiše . I kad netko u koga toliko vjeruješ ,uhvati tu ljuljačku svojim snažnim rukama i odgurne te visoko... toliko visoko da osjetiš upravo onu ljepotu čarobnog svijeta igre. I kad u tim trenutcima dok dodiruješ slobodu pokreta ne osjećaš strah , jer znaš da te čuvaju upravo one iste nježne i sigurne ruke. Jer samo u tvojim rukama sam sigurna ... samo u tvom naručju sam potpuna... volim te... nasmiješi se... grlim te... ruke su mi oko tvog vrata... podižem glavu, usne ti pružam... nježan dodir ako ne stigne danas... stići će sutra... poljubi me u mislima... jer ti ljubavi, ti si mir mojem srcu što za tebe kuca. I znam da maštaš u svojoj glavi o meni isto koliko i ja o tebi... koga krišom zaželiš kad se tišina pojavi.
Čuvaj mi se. Volim te!!

slika 2092912

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se