★ ★ Tišina govori više ★ ★

02. lipanj 2015 ob 06:37 | 41
Virtuala je mjesto od hladnog ekrana, od otisaka riječi na njemu, ona je imaginarni svijet, prožeta mnogim ljudskim slabostima, zlobnim, licjemernim i dvoličnim ljudima bez duše.
Kako živim u realnosti, tako i u virtuali dovoljno ispunjen život, činim mala djela ispunjena ljubavlju, zbrajam trenutke smijeha, ispunjenosti i nalazim stvari koje volim. No, ponekad je zaista vrijeme za bacanje raznoraznog smeća i za čišćenje. Imam čelične živce i naučila sam se dugo žvakati stvari. Ali ponekad je vrijeme za ispljunuti ih jako i daleko. U nepovrat.
Davno sam zaključila, da za pokazati ljubav, kao i za ubojstvo, potrebni su dokazi. Bez djela nema ljubavi, sve su drugo samo priče. Bez tijela, nema zločina.
Nikada ne izbjegavam probleme već se hvatam u koštac s njima. Za to treba hrabrosti i snage, ali za vas je mnogo bolje staviti ružičaste naočale i praviti se da je sve OK. Slušam unutarnji glas i ne bojim se suočiti s različitim izazovima. Sretna sam i izjave drugih ljudi ne uzimam osobno. Ljudi svašta govore, neki me žele povrijediti, neki ne. Ne uzvisujem se kad me hvale niti se ponizujem kad me kritiziraju. To je samo njihovo mišljenje, a ja sebe najbolje poznajem. Izgradila sam si vlastiti život baš onako kako sam željela i zadovoljna sam u vlastitoj koži. Kad se suočavam s problemima, činim to mirno i stabilno znajući da je to još jedna prilika za učenje. Vjerujem u sebe i svoje sposobnosti i imam visoku razinu samopoštovanja. Upravo zato sam uspješna na svim područjima života. Nisam sebična i spremna sam pomoći drugim ljudima jer im ne zamjeram i prihvaćam ih takve kakvi jesu.Uživam u životu i u samoj sebi. Sretno znam uživati u sadašnjem trenutku i ne trebam očajnički pažnju drugih. Ipak, znale su me zaboljeti neke ispisane riječi od ljudi koji su mi se predstavljali kao "prijatelji". Rezale su me poput noža, iako već jako dugo znam, da su riječi, samo riječi. No jedno je znanje, a drugo je život. I mada su upravo one, već dugo moje najmoćnije oružje, počela sam napadati tišinom. Mislim da je to jedini i ispravan put. Mrzim rezove u odnosima. No, često puta, koliko god pokušavala drugačije, odrežem ono, što već dugo nije na mjestu, na kojem bi trebalo biti. I u nekom bluesu, koji je i kraj i početak, ona plavičasta magla sa odsjajima nove svježine, idem dalje. Hrabro, kao i uvijek. Stoga, ako stalno uza sebe imam osobe koje su negativne, kritiziraju, ismijavaju, tračaju druge, tada potražim drugo društvo. Osim toga, nije li istinita ona stara – bolje je biti sam nego u lošem društvu? Od kad znam za sebe ne toleriram tračanje. Posebno, kad god vidim da su neki skloni traču, duboko u stomaku dobijem osjećaj gađenja. Tko god 24 sata na dan posveti studiranju drugih, uhođenju, rovarenju, kopanju, iznalaženju ahilovih peta itd... oni su "pi..e u duši". To znači da u dosta segmenata nisu emotivno sazreli kad je trebalo. Npr. nisu doživjeli ljubav, ne znaju se diviti savršenoj ljepoti prirode, ne znaju uživati u malim stvarima, nesposobni su da misle apstraktno. Znaju uglavnom ono što vide tj. pročitaju iz blogova a željeli bi znati i ono što ne vide. Željni su senzacionalizma, interesantno im je gledati tuđu patnju, skloni su laganju, itd. Izgleda da im je tračanje obilježje njihove svakodnevnice. Toliko su nesretni, pa rovare po tuđim životima, ljude koje ne poznaju i nikad ih neću ni upoznati, a toliko im je važno da saznaju gdje, kad, tko, s kim, i koliko. Zašto se ne zabavljate oko sebe, ako imate s čim? Znate ono kad se kaže: 'Nabavi si život!' E, upravo se o tome radi – ako imate svoj život i živite ga te pokušavate biti sretni, nećete imati vremena petljati se drugima u život te na njima liječiti vlastite frustracije. Mnogi svoje posjećivanje virtuale svedu samo na tračarenje, napadanje, vrijeđanje, izmišljanje raznih nebuloza, copy/paste blogova bez izvora ili imena autora, skrajno neukusnih videa, laganju i manipuliranju sa ovcama koje pod nagovorom napadaju članove koji odbijaju takvo društvo. Koju korist imate od toga? Tako lijepo znate analizirati druge i vidjeti im svaku dlaku na glavi, a onda licemjerno tvrditi da vi to, eto, ne radite, i da niste tračljivi, zavidni i jalni, i još o tome imate potrebu raspredati na druš. mreži umjesto da to ljudima kažete u lice... ah, divni ste mi. Nije mi jasno i nikada mi neće biti jasno, jer tome nisam sklona, a nisam sklona ni slušati tj. čitati kojekakve tračeve, vrijeđanja ili napade. Trač je jedna osobina koja se ne uči... a mnogi ste jednostavno skloni toj ružnoj radnji, tako da mogu slobodno napisati kao da nosite gen za trač, naslijeđen sa koljena na koljeno, jer upoznah takve, kako kažu, kakav otac, takav sin, iliti kakva majka, takva kći, pa onda opet dalje do dede i pradjeda iliti do bake i prabake... sve isto. Pravi oportunisti ste, previše petljate o drugim članovima, nacijama, vjerama itd. Mislim, vaš je život dosadan i monoton, zato imate vremena baviti se glupostima, izmišljati priče, nastojati drugima zagorčavati život, miješati se u tuđe živote, šnjofati itd. A kad bi sveli svoju komunikaciju na najbitnije stvari koje doprinose osjećanju sreće, i povezanosti među članovima vaše srce ne bi bilo ispunjeno takvom prazninom i mržnjom. Sretni ljudi nemaju potrebe tračati, napadati, izmišljati laži, vrijeđati i voditi plitke razgovore.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se